Stjepan Šulek: Europska unija i njezine države

U Njemačkoj ima podosta publicista i političara koji se ne slažu s politikom EU. Svojim čitateljima prikazuju da se upravo u Poljskoj i u Madžarskoj čuvaju načela kršćanskog nauka, dok na Zapadu kršćanstvo sve više gubi svoju tradicionalnu snagu. Čak je i u Rusiji, gdje je desetljećima vladao bezvjerski komunizam, kršćanstvo u punoj snazi. Mi, dakle, i danas imamo dva dijela Europe, istočni i zapadni. U kojem se dijelu nalazi Republika Hrvatska, to je prilično nejasno. Poneki se put čini da se Hrvatska danas nalazi u nekom smrtnom kutu suvremene povijesti

ako današnja slobodna Europa, tj. Europska unija reagira na europski istok? To je pitanje o kojem se stalno govori. Osnovni problem je taj kako se odnosi između istoka i zapada u Europi razvijaju nakon sloma komunizma prije trideset godina. Od tada do danas bilo je više faza razvitka. U doba Hladnoga rata bilo je gotovo sve jasno. Tada se znalo da su granice između istoka i zapada u biti bile zatvorene. Putovanja ljudi bila su oštro kontrolirana, a često i nemoguća. Sjećam se kako smo na kölnskim radiopostajama Deutschlandfunk i Deutsche Welle morali gotovo svakog dana emitirati izvješća i komentare o lošim odnosima između istoka i zapada. Znanstveni, gospodarski, politički i kulturni odnosi nisu, doduše, bili potpuno obustavljeni, ali su bili ograničeni raznim propisima komunističkih vlada. Vojna nadmoć Sovjetskog Saveza sprječavala je normalan razvitak istočnoeuropskih država. Zapadna Europa drukčije se ponašala prema Jugoslaviji. Njoj je Europa dopuštala da se ljudi slobodno kreću, da se primjerice zapošljavaju u Njemačkoj, Austriji ili bilo gdje drugdje. To su brojni Hrvati, a i pripadnici drugih naroda u Jugoslaviji koristili i zaposlili se u Njemačkoj. Njihova djeca i unuci koji su se školovali danas su zaposleni u raznim tvrtkama, bolnicama i liječničkim ordinacijama. Djeca koja su nakon uspostave Republike Hrvatske prije tridesetak godina pohađala dopunsku nastavu u Njemačkoj, danas rado posjećuju domovinu svojih predaka. U školama su stekla velika iskustva te su se mogla socijalno razvijati u inozemstvu i tako biti daleko od Hrvatske. Pitate li ih danas znaju li nešto o Anti Starčeviću ili Stjepanu Radiću, oni će odmahnuti glavom. Dolaze na ljetovanje u Hrvatsku koju doživljavaju kao lijepu zemlju. To im je najljepše iskustvo u današnjoj slobodnoj Hrvatskoj.

Sadašnje prilike u Europi

Što se danas događa na relaciji Istok-Zapad, to je na drugi način nego u prošlosti gotovo dnevna tema medijske i političke javnosti. Europska unija već godinama kritički procjenjuje istočnu Europu, posebice Poljsku i Madžarsku. Povjerenstvo Europske unije i Njemačka neprekidno kritiziraju spomenute države. Počeli su i Hrvatsku prikazivati negativno kako smo ukratko opisali u posljednjem izdanju Hrvatskog slova. Madžarskoj i Poljskoj predbacuje se da se ne drže demokratskih načela i da odstupaju od slobode tiska. Kako časovito izgleda, ovim državama će se uskratiti financijska pomoć. U Njemačkoj ima dakako publicista i političara koji se ne slažu s politikom povjerenstva EU. Svojim čitateljima prikazuju da se upravo u Poljskoj i u Madžarskoj čuvaju načela kršćanskog nauka, dok na Zapadu kršćanstvo sve više gubi svoju tradicionalnu snagu. Čak je i u Rusiji, gdje je desetljećima vladao bezvjerski komunizam, kršćanstvo u punoj snazi. Mi, dakle, i danas imamo dva dijela Europe, istočni i zapadni. U kojem se dijelu nalazi Republika Hrvatska, to je prilično nejasno. Poneki se put čini da se Hrvatska danas nalazi u nekom smrtnom kutu suvremene povijesti. Tako barem izgledaju činjenice na prvi pogled kad se malo više bavimo političarima. Često se čini da se u takozvanoj zapadnoj Europi zaboravlja da se upravo u istočnoj i južnoj Europi kao što su spomenute države i Hrvatska čuva stari kršćanski duh. To se na zapadu gubi iz vida te sve više razdvaja europski istok i zapad pa čak i Hrvatsku.

U Europi glavnu ulogu ima Njemačka. Kancelarica Angela Merkel koja nakon šesnaest godina vladanja uskoro napušta svoju ulogu, godinama je bila hvaljena kao voditeljica slobodnog i demokratskog zapada. Govorilo se da je ona najvažnija braniteljica univerzalnih zapadnih vrijednosti. Sada ima sve više ljudi koji u svojim komentarima naglašavaju da to nije istina. Predbacuje joj se da je u svom vladanju pokopala brojne zapadne vrijednosti. Ne zaboravlja se da je kriva za golem dolazak izbjeglica u Europu. Ona je surađivala s nekim radikalnim muslimanima na srednjem istoku, unatoč tome što su islamisti u Njemačkoj ubijali ljude. Ona je prošlih dana dala zeleno svjetlo za izgradnju plinovoda Nord Stream 2. Time je udovoljila zahtjevima ruskog predsjednika Putina. Poljska i baltičke države smatraju da to nije dobro. Zašto nije dobro? Taj plinovod predstavlja političku, vojnu i energetsku prijetnju za Ukrajinu i srednju Europu. Tako misle brojni političari i publicisti u Saveznoj Republici Njemačkoj. Priznaju joj, doduše, da je puno učinila za njemački narod i cijelu Europu, ali da je istodobno i mnogo griješila. Ne mogu joj zaboraviti da je 2015. prilikom bijega ljudi iz Afrike i Azije izjavila da ih Njemačka može preuzeti. U međuvremenu su mnogi od tih ljudi postali vjerni Njemačkoj, ali u njihovim redovima ima i terorista i onih koji se ne uživljavaju u njemačku stvarnost. To se Angeli Merkel ne zaboravlja. Kad ju se kritizira, onda se navodi ta činjenica. Isto joj se tako zamjera da je unatoč komunizmu u Kini i slaboj demokraciji u Rusiji iz gospodarskih razloga surađivala s političarima spomenutih država. To joj brojni kritičari ne zaboravljaju.

Pelješki most

Vratimo se u Hrvatsku. Ovdje su se dogodile dvije stvari koje Hrvatsku uzdižu iz određenog zaborava u Europi. Spomenimo kao prvo Pelješki most koji će definitivno biti pušten u promet početkom sljedeće godine. Taj most Hrvatsku diže na europsku razinu. On će koristiti ne samo hrvatskom gospodarstvu, prometu i turizmu, nego i boljoj suradnji s Bosnom i Hercegovinom. Moramo doista biti ponosni što se izgradnja tog mosta uz pomoć kineskih graditelja približava kraju kako smo to doživjeli krajem srpnja. Mnogi koji su bili protiv toga mosta sigurno će uvidjeti da je on koristan za ovaj dio Europe. Drugi veliki događaj koji je većim dijelom prihvatio hrvatski narod jest prijedlog da se na kovanicu stavi lik Nikole Tesle. Čuli smo više kritika na tu ideju. Govori se da je podrijetlom Srbin i da svaka čast njegovoj univerzalnoj veličini, ali da ga Hrvatska ne smije prisvojiti. Protivnici zaboravljaju da je Nikola Tesla svoje prvo školovanje polazio u Hrvatskoj i da nikada nije napadao Hrvatsku, nego naprotiv, on je kao globalni fizičar i izumitelj rekao da se ponosi svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom. S obzirom na to da je rođen u Hrvatskoj, nije se školovao u Srbiji niti je ikada od Beograda dobio pomoć. Bio je član JAZU u Zagrebu i upravo je u Hrvatskoj dobio veliku pomoć u svom radu. Veliko stručno obrazovanje stekao je u Austriji, bio je visoko obrazovan na području ne samo elektrotehnike nego i književnosti. Napamet je citirao Goetheova Fausta. Nedavno je jedan njemački časopis pišući o Nikoli Tesli naveo da je on hrvatski fizičar i elektrotehničar. U svakom slučaju moramo biti radosni što je predložena takva kovanica jer će nas predstavljati cijeloj Europi.

Proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu doista je prošla u lijepom ozračju. Hrvatski tisak tome je posvetio značajan prostor te opisao taj veliki hrvatski događaj. No, ako pogledamo tisak u susjednoj državi bit ćemo zaprepašteni. U jednom dnevniku piše da je ovogodišnju proslavu u Kninu pratio ustaški dekor. Predsjednika Vlade Plenkovića opisuju kao čovjeka koji slavi progon Srba, a želi pomirenje.

Jedan dnevni list piše kako se ove godine okupilo manje sudionika nego prošlih godina te donosi podatke o stradanju Srba ali ne i o stradanju Hrvata.

U medijima u Srbiji često se govori kako su Srbi protjerani iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Međutim, nitko nije u stanju napisati kako je prije toga 200.000 Hrvata moralo bježati u Njemačku i u druge europske države s okupiranih hrvatskih područja. To se u Beogradu nikada ne spominje. Isto tako ne spominje se koliko je žena bilo silovano. One su bježale u Hrvatsku i ovdje rodile djecu koja su začeta u tom nasilnom činu. Te žene žrtve potvrdile su da su ih četnici izvodili iz kuća i odvodili na mjesta gdje su ih dnevno silovali. To se u Beogradu ne spominje.

Opis Domovinskoga rata i Oluje ne koristi suverenoj Srbiji. Još prije rata srpski ideolozi su govorili ‘gdje živi jedan Srbin, tamo je Srbija’. Takve riječi pridonijele su početku rata  a ne nekakvo ustaštvo. Naprotiv, svijet će to polako shvatiti. A što se tiče hrvatskih političara, oni su na visokoj razini i kompetentni u osmišljavanju budućeg razvitka hrvatske. Ima dakako mnogo onih koji puno govore da ih narod ne razumije, kao i onih koji malo čine za kulturu i za medije kao što je to Hrvatsko slovo.