Izum koji je revolucionirao i samu umjetnost
Živimo u vremenu munjevitog napretka tehnologije. Suvremena tehnologija je toliko uznapredovala da se svakoga dana u njezinom području događaju čuda. A mediji nas svakodnevno izvještavaju, o do tada, nepojmljivim znanstvenim otkrićima, koja su u trenu sposobna okrenuti svijet u potpuno drugom smjeru. Pred našim očima događaju se transformacije i digitalizacije svega. Događaju se dostignuća koja nas ostavljaju u nedoumici li u čudu i nagone da postavljamo pitanje: dokle to ide i postoje li uopće granice?
Jedna od tih fascinantnih tehnologija suvremenosti krije se u pojmovima INFRAREDESIGN i InfraredArt. Oni su rezultat višegodišnjeg umjetničko-znanstvenog istraživanja i mjerenja svojstva boja/pigmenata i proučavanja izdvajanja svjetlosti od 400 do 1000 nanometara. Zapravo, metoda koja počiva na mjerenju svojstava tzv. blizanaca – jednakih tonova bojila, u vizualnom (V) i bliskom infracrvenom spektru (Z) te uspješnosti „skrivanja“ tona blizanca (kojeg vidimo samo u Z spektru) unutar V spektra (onog kojeg vidimo golim okom).
Izumom se proširuju spoznaje o odzivu apsorpcije svjetla na dva navedena područja, što dakle pokreće istraživanje tonova standardnih boja i pigmenata koja se koriste u računalnoj grafici tj. grafičkom tisku i umjetničkom slikarstvu.
Prvi susret s Infraredom dogodio se kada je tim znanstvenika na čelu s Vilkom Žiljkom razvijao dizajn i tisak novčanica. U timu su i profesorice i dizajnerice Jana Žiljak Gršić i Ivana Žiljak Stanimirović, koje primjenjuju nove metode produciranja dvostruke slike na istoj podlozi tj. produkcije računalne grafike s obzirom na infracrveno područje. Ubrzo iz područja sigurnosne grafike potencijali infrareda prelaze u svijet računalne grafike a potom i slikarstva. Osvajajući umjetničko područje izum dobiva i spomenuti prigodan naziv – InfraredArt, preciznije infrared painting (hrv. infracrveno slikarstvo).
InfraredArt spoj je umjetnosti i tehnologije. Radi se o slikanju dviju slika na jednoj podlozi u povezanom sloju, koje sadrže različite vizualne informacije u vidljivom i bliskom infracrvenom spektru. Prva ju je u svoje slikarstvo implementirala hrvatska slikarica i grafičarka Nada Žiljak, 2009. godine, stvorivši tako novu vrstu slikarstva novim načinom slikanja. Nakon Nade Žiljak infrared metodu primjenjuje u svom umjetničkom izričaju i slikarica Dijana Nazor Čorda, produbljujući znanstvenu praksu u području slikarstva, istražujući njezinu primjenu i u segmentu retuša u konzervatorsko-restauratorskoj praksi.
Još jedna autorska osobnost neizostavna kada govorimo o InfraredArtu i INFRAREDESIGN-u spomenuta je Jana Žiljak Gršić, autorica brojnih rješenja u području grafičkog dizajna i dizajna sigurnosne grafike. A svojim dizajnerskim rješenjima, kao oblikom vizualne komunikacije, otkada kombinira i znanja infrareda prenosi i snažnu poruku – da ljubav prema stvaranju nosi u sebi neprestano traganje za novim.
Ta potreba za inventivnošću, za novim „dubljim“ ili drugačijim pogledom umjetnosti, za pronalaskom novog izraza koji će umjetniku kao stvaralačkoj individui omogućiti ulaske u nove, drugačije dimenzije, rezultirala je i osnivanjem grupe INFRA. Njoj, uz Nadu Žiljak i Dijanu Nazor Čorda pripadaju i slikarice Ana Guberina, Marija Galić, Mercedes Bratoš, Ivana Ožetski i Olena Sokolovska, grafičarke Irena Gayatri Horvat i Ana Jakić Divković koje infrared metodu implementiraju u klasičnu grafiku, odnosno crtež i kolaž, mlada kiparica Ana Divković koja je infrared prenijela i u treću dimenziju, te naš poznati slikar naive, autor prve infrared slike na staklu, Ivica Fišter. Ovi autori prilagodili su infrared metodu svome likovnom izričaju, počinju slikati bojama kontroliranog pigmenta, skrivajući, a potom nam razotkrivajući što su to „sakrili“ u drugom dijelu nama nevidljivog spektra. Tako boja prestaje biti tek estetska činjenica, fizikalno-kemijska smjesa uobličena u neku formu, već nam optička manipulacija očitovanjem njezina spektra omogućava stvarati dvostruka obličja. Slikarima nije samo dano novo znanje o boji. Otvaraju se mogućnosti dvostrukog izražavanja, ali i prilika, koja je istodobno i opasnost, da se skriveno i razotkrije.
Infrared slikarstvo mijenja percepciju, razotkriva slikarske tajne, donosi nove teze unutar teorije i filozofije likovne umjetnosti.
(…) U svojim infracrvenim slikama i grafikama, ova u svijetu jedinstvena „infra dvanaestorka“ nosi imperativ suvremenog: imati stvaralačku slobodu i usvajati nova znanja, posjedovati individualno obilježje po kome će biti prepoznata, izraz koji će nositi prepoznatljive izričaje i namjere, misli i osjećaje.
Sve je rečeno, podastrto i učinjeno. Ostaje na nama koliko ćemo i kako vlastitom kreativnošću eksploatirati ovaj jedinstven a mnogostruko primjenjiv i koristan izum, koji je revolucionirao i samu umjetnost.
Sanda STANAĆEV BAJZEK