Stjepan Šulek: Uznemireni svijet

U vrijeme pandemije Covid-19 jedino se uzdigla na noge digitalna industrija. No, kritičari kažu da ona stvara bolesno društvo. Svijet se mijenja u svakom pogledu. U koju god zemlju zavirimo, u njoj je  bezbroj problema. Njemačka se plaši da će Putin zatvoriti sjeverni plinovod, a čitava Europa promatra njihove rezultate izbora. Napetosti rastu i na Balkanu

ako nam je poznato, navršile su se gotovo dvije godine od trenutka kada je započela takozvana pandemija Covid19. Čovječanstvo se od toga dana muči u pokušajima spašavanja zdravlja. Zdravstvena politika nije u svim državama jednaka. Svi su nervozni: zdravstveni stručnjaci, radnici na šalterima, umjetnici, ugostitelji. O tim problemima govori se svakoga trenutka drukčije. Ono što je bilo prekjučer često pada u zaborav. Ekonomski razvitak nije na vidiku. U tom Covidu jedino se uzdigla na noge digitalna industrija. U novinama čitamo da su u toj digitalnoj industriji imali koristi Apple, Amazon, Microsoft, Facebook i dr. Navodno su zaradili 750 milijardi dolara. O tome pišu vodeći svjetski listovi. Digitalna industrija upravlja našim svakodnevnim životom. Uzmimo za primjer škole. Učenici prate online nastavu, naravno nastavnici se moraju uvježbati i biti ukorak s digitalnim metodama. Mladi se danas školuju na daljinu. Tko nema Covid potvrdu bit će sankcioniran. Digitalizaciju više nije moguće ukloniti. Ona je budućnost. Još 2017. osnivač Facebooka svoj je program izložio ovim riječima: “Izgraditi dugoročnu društvenu infrastrukturu i ponovno okupiti čovječanstvo.” Govori se da Facebook sprječava štete, da pomaže u kriznim situacijama, da ljude okuplja u cilju obnove. O tome je govorio Mark Zuckerberg. U novinama čitamo da njegova društvena mreža broji 2,8 milijardi aktivnih korisnika. Čini se da se moramo pomiriti s činjenicom da algoritmi upravljaju ljudima. Mnogim je to ljudima nepodnošljivo, pogotovo starijim osobama. S tom digitalnom industrijom ne slažu se, dakako, ni brojni obrazovani ljudi. O tome se pojavilo u međuvremenu dosta knjiga. Ljudi su naučili međusobno razgovarati i biti u društvu, a nisu spremni da takvi razgovori budu proglašeni nepotrebnima i nepoželjnima. Kritičari digitalne industrije kažu da ona stvara bolesno društvo. To je sada naš svakodnevni problem kojim ćemo se baviti u budućnosti. Trenutačno se čovječanstvo ne bavi samo tom digitalnom industrijom, nego i velikim naoružanjem u Kini, Rusiji, SAD-u, Afganistanu i u svim državama koje se plaše nekih napada iz susjedstva, bavi se klimatskim promjenama, potresima i vulkanima. Svijet se mijenja u svakom pogledu. Najviše nastradaju ljudi koji nemaju novca.

Njemačka poslije izbora

U koju god zemlju zavirimo, u njoj ima bezbroj problema kao nikada nakon Drugoga svjetskog rata. Neke države, kao Savezna Republika Njemačka, plaše se da će drhtati od zime ako predsjednik Rusije Putin zatvori sjeverni plinovod. Danas oko 20 milijuna Nijemaca koristi plin za grijanje. Neki u Njemačkoj smatraju da Putin želi smanjenjem isporuke plina Njemačku i druge države ucijeniti. U Njemačkoj su posebno Zeleni protiv Putina. Kako će se to dalje razvijati nitko ne može unaprijed znati.

Izbori 26. rujna završili su pobjedom Socijaldemokratske stranke Njemačke. Prema navodima njemačkih novina Kršćansko-demokratska unija izgubila je 1,4 milijuna birača, a Bavarska kršćansko-socijalna unija 900.000 birača. Kršćanski kandidat Armin Laschet i njegova Unija priznaju neuspjeh i sada traže razloge za propast. Mnogi krivnju prebacuju na dosadašnju kancelaricu Angelu Merkel. Desnu ruku diže sada kandidat Socijaldemokratske stranke Olaf Scholz, koji je u dosadašnjoj koalicijskoj vladi s kršćanskim demokratima bio ministar financija. Njegovi birači trijumfiraju cijelom Njemačkom. To je treći put da su socijaldemokrati nakon Drugoga svjetskoga rata pobijedili na izborima. Dan nakon izbora primjećuje se da bi sve stranke  željele doći na vlast. Počeli su razgovori među njima i još se ne zna kako će izgledati buduća koalicija. Izbori su izazvali veliko međunarodno zanimanje. Čitava Europa gleda što će biti s Njemačkom. Ako za kancelara bude izabran Scholz, mnogi smatraju da će se produbiti suradnja između Njemačke i Francuske. Kako će izgledati odnosi prema zapadnom Balkanu, o tome se sada još ne može ništa kazati. Angela Merkel bila je šest puta u Srbiji i tamo podupirala politiku srbijanskoga predsjednika Vučića.

Napetosti na Balkanu

Svijet se mijenja u svakom pogledu. Tu su napetosti tako velike da ih ni stručnjaci ne mogu pravilno opisati. U Beogradu se diže neka posebna ofenziva protiv slobodne Crne Gore, Kosova, Bosne i Hercegovine, a dakako i Republike Hrvatske. Ministar unutarnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin posebno je napao predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Iz Beograda se čuju glasovi da Hrvatska tjera antisrpsku kampanju protiv Srbije što je obična laž. Ako netko širi kampanju,  onda su to oni preko Drine. To su oni koji tvrde da se u Hrvatskoj političari dijele na otvorene i prikrivene ustaše. Za Milanovića je ministar unutarnjih poslova rekao da pripada prikrivenim sljedbenicima ustaškog pokreta. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović održao je na konferenciji Ujedinjenih narod snažan govor kojim je pokušao svijetu kazati istinu o tome što se zapravo u državama bivše Jugoslavije događa. On je rekao i to da je predsjednik svih Hrvata. To su mu i u Hrvatskoj mnogi zamjerili jer se ne može biti predsjednikom Hrvata u Bosni i svuda po svijetu. S takvim primjedbama se čovjek teško može složiti. Zašto? Moramo imati pred očima da su u danima agresije na Hrvatsku svi Hrvati cijeloga svijeta bili jedinstveni u obrani hrvatskog naroda i da danas kada ih se verbalno napada Hrvatska treba stati u njihovu obranu. Prema tome hrvatski predsjednik je u pravu kad kaže da je on predsjednik svih Hrvata. Zbog toga možemo reći da je njegov nastup u Ujedinjenim nacijama ispravan. Hrvati po cijelom svijetu trebaju svoga predstavnika u domovini. Djelatna hrvatska emigracija bila je sretna kad je konačno 1990. uspostavljena Republika Hrvatska, kad su svi Hrvati mogli iznenada mogli slobodno disati i slobodno govoriti. Oni su tada počeli vjerovati u sebe i svoju budućnost. Nažalost, točno je i to da hrvatski čovjek u BiH i cijelome svijetu nije mogao predvidjeti da će opet biti prevaren, da će mjesto prave suverenosti ljudi opet uskrsnuti cirkus, lakrdija i igra koju danas doživljavamo. Mi želimo vjerovati da su točne riječi hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića i da on želi spriječiti svakodnevne napade na Hrvatsku i hrvatski narod. Mi želimo da Hrvatskom vladaju borci koji nisu samo borci za vlast i džep.  Spomenimo nekoliko stvari koje su danas aktualne.

Stanje u Hrvatskoj

1. Hrvati napuštaju Hrvatsku. O tome često pišu hrvatske novine, izvješćuju mediji, ali uzalud. Mladi ljudi bježe i traže budućnost u tuđem svijetu. To je još veći broj ljudi nego 50-ih i 60-ih godina kad smo mi bili prisiljeni napustiti komunističku Jugoslaviju. O svemu tome se šuti. Današnja vlast nema koncept kako mladim ljudima osigurati budućnost u vlastitoj zemlji. Mladi ljudi gledaju ovo ludilo, ovu bezglavost političara i njihovih smiješnih pomoćnika. Mladi ljudi nemaju danas nikakvog pozitivnog uzora. Tko je danas u Hrvatskoj primjer mladima, to je teško reći. Novi naraštaj gubi povjerenje u hrvatsku državu. To je najveća opasnost za budućnost hrvatske nacije svih vjeroispovijesti.

2. Valja kazati da se vodeći političari žele iskazati kao ljudi koji se brinu za Hrvate u svijetu. Pokazuje se, međutim, da je ta briga farizejska. To su opsjene i instrumenti za održavanje vlasti i kontrole nad ljudima.

Što oni čine za hrvatsku mladež u dijaspori koja želi nastaviti školovanje u Hrvatskoj? Što se čini za hrvatske pjesnikinje i pjesnike koji pišu poeziju, a njihove knjige ne možemo naći u knjižarama? Zašto je to tako? Zašto to dopušta hrvatsko Ministarstvo kulture i medija? Znamo da ti apeli ne koriste mnogo, ali moramo ponavljati da Hrvati u inozemstvu žele da budu u svojoj staroj domovini primljeni dostojanstveno.