Mladom pjesniku objavljivanje knjige znači neizmjerno mnogo
Marina Katinić (Zagreb, 1984.) završila je studij filozofije te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu. Članica je Hrvatskoga filozofskog društva i Hrvatskoga bioetičkoga društva. Od 3. prosinca 2011. do 30. listopada 2012. boravila je u Korčuli, gdje je nastala većina radova uvrštenih u njezinu prvu pjesničku zbirku Kriptopis bijelog u procijepu zemlje. Sudjelovala je u međunarodnome poetskom projektu P(j)esničenje 11. kolovoza 2014. u Korčuli, u sklopu kulturnoga projekta Šušur-festival od riči. Njezina zbirka pjesama Ptica na ušću smoga nagrađena je Nagradom Anđelko Novaković za najbolju neobjavljenu i na hrvatskom napisanu zbirku autora do 35 godina.
U studenom prošle godine dobili ste Nagradu „Anđelko Novaković“ za zbirku Ptica na ušću smoga. Jeste li očekivali nagradu i kako ste doživjeli odluku da ste dobitnica?
Ova je nagrada prvi put dodijeljena 2014. Nisam ju očekivala jer je na prvi natječaj prijavljen velik broj zbirka. Tko god piše, ne čini to da bi dobio nagradu, ali ne piše ni „za ladicu“. Svaka zapisana riječ teži oživjeti u svijesti čitatelja ili slušatelja. Bila sam iznenađena i sretna. Nagrada je značila svečanu javnu dodjelu, predstavljanje knjige u Društvu hrvatskih književnika i primanje u članstvo, progovaranje u medijima, recenziju, objavljivanje izbora nove poezije u časopisima, kao i divna prijateljstva i poznanstva. Mladom pjesniku objavljivanje knjige znači neizmjerno mnogo; ulaznicu u književne krugove. To je za velik broj mladih pjesnika teško dostižan cilj.