Slikanje nije jedini posao slikara
Ponedjeljak, 13. ožujka
Dvije samostalne izložbe u prošloj godini, raspoređene s pravilnim polugodišnjim razmakom i ne čini se mnogo, no, gledajući po angažmanu za svaku od njih, ulog je bio znatan. Neke stvari sam morala učiniti sama. Već i pakiranje slika, popisi, nabava zračne folije i selotejpa, podatci za kataloge, prepisivanje u računalo, dogovaranje transporta, iščekivanje, put u atelje udaljen trideset kilometara od stana. Kada je sve to obavljeno i kada su se radovi našli ponovno u ateljeu, još jednom ih je trebalo zamotati i dogovoriti novo putovanje, treće u jednoj godini. Radi se o vrlo plemenitoj ponudi Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu da se radovi smjeste u Muzej do retrospektivne izložbe, koja će uslijediti za gotovo dvije godine. Moj atelje je vlažan i čak kada ne dolazim zbog slikanja moram imati to na umu i kontrolirati stanje slika. Taj stalni oprez! Atelje je bio vlažan i u času kada sam ga počela koristiti 1978. godine! Možda su moji kriteriji tada bili drugačiji ili se sada sva ta količina vlage odjednom pokazala prevelikom i opasnom, ugrozivši predstojeću izložbu? Rješenje seobe mojih slika-selica je privremeno. Zahvalna sam. Imam pred sobom neko vrijeme za smišljanje kako ih i kamo ubuduće smjestiti.
Dva štafelaja (slikarska stalka) i dalje su u funkciji. Na jednom je slika srednjeg formata još nedovršena. Na radnom stolu fotografije i papiri, ideje za nove stvari. Dakako, moj atelje je još živ, aktivan i radni prostor. U njemu živi i jedna biljka, već izrasla stabljika avokada. Znam otprilike koliko može izdržati između dva zalijevanja i trudim se svaki put doći na vrijeme zbog nje, ako ne dolazim zbog posla. Nekoliko puta sam je spašavala u zadnji čas, jer se radilo o sličnoj pauzi prošlih zima. Biljka je znala izgubiti koji list ali je preživjela.
Utorak, 14. ožujka
Vrijeme je za posvetiti se razmišljanju o koncepciji retrospektivne izložbe, iako ne ću sama odlučivati o njoj. Male, neugledne slike rouaultovskog tipa, tà pievskog ili dubuffetovskog, uvijek sam držala na zidovima ateljea, iako nisu reprezentativne.