Sveto u svijetu nikada posve ne otkriva lice, priopćuje se kao slutnja, kao trag i kao nada
Daniel Miščin (Zagreb,1975.) završio je studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, gdje je potom magistrirao i doktorirao. Objavio je tridesetak znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim časopisima, uredivši i nekoliko zbornika i knjiga drugih autora. Uz nekoliko međunarodnih projekata koje je osmislio i vodio, bio je scenarist filma Pisma Silviju (2002.), autor uprizorenja poznatog teodicejskog razgovora iz Dostojevskijeva romana Braća Karamazovi i autor HRT-ove sedmodijelne dokumentarne serije U potrazi za svetim (2010.). Objavio je više knjiga: U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu Silvija Strahimira Kranjčevića (2004.), Temelji diplomacije Svete Stolice (2006.), Skriveni svijet Silvija Strahimira Kranjčevića, Silvijeva i Elina pisma (2008.), U potrazi za svetim. Svjetlo s Istoka i imanencija transcendencije (2011.) i Poetika dviju usporednih smrti. Miroslav Krleža i Franjo Šeper (2014.).
G. Miščin, od nekoliko knjiga koje ste objavili, javnosti je vjerojatno najpoznatija U potrazi za svetim, po kojoj je nastao i istoimeni dokumentarni serijal. Je li knjiga stvorila seriju ili serija knjigu?
Pitanje o odnosu knjige i serije U potrazi za svetim često se postavljalo i u vrijeme njihova nastanka. No, unatoč tome, odgovor uopće nije dvojben. Knjiga je stvorila seriju, ne obrnuto. Ipak, nije mi teško razumjeti zašto je taj redoslijed mnogima bio začudan. Sigurno je naime da je dokumentarna serija u svojih dosadašnjih, čini mi se, sedam ili osam emitiranja na Hrvatskoj radioteleviziji zasigurno doprla do više ljudi no knjiga. Iako mi svijet televizije i uopće medija nije stran, mojemu je nutarnjem svijetu pero svakako bliže od kamere. No, s druge strane, dogovor s Hrvatskom radiotelevizijom da moj višegodišnji znanstveno-istraživački rad na toj knjizi dobije i svoju dokumentarnu, filmsku inačicu ima svoj početak.
Začetak tog projekta zapravo je u mojoj fascinaciji dvjema dokumentarnim serijama: Civilizaciji Kennetha Clarka i Kozmosu Carla Sagana. Te serije uz koje sam provodio mnoge sate u predasima između dječačkih prijateljevanja u jednom prostranom dvorištu na zagrebačkoj Trešnjevci, također su praćene knjigama, i to još izravnije no što je to slučaj s mojom Potragom za svetim. Unatoč tome što su mi drage police u mojoj radnoj sobi posve sigurno pretrpane, te dvije knjige, Civilizacija i Kozmos stoje mi uvijek nadohvat ruke. One su mi među najdražim »sugovornicima«, ne zato što bi astronomija ili intelektualna povijest Europe bile u samom središtu mojih teorijskih interesa, nego zato što su me baš ti autori naučili nečemu što mi se čini izrazito važnim. Naime, veza tih knjiga s pripadajućim dokumentarnim serijama potakla je i razgorjela u meni jednostavnu ideju: misao treba sliku!