Obrana šestorice Hrvata zbog pogrješnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog pothvata
Pred Žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu 20. ožujka počela je sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostupanjsku presudu podnijela šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH te o žalbi tužiteljstva Haaški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora. Bivši predsjednik vlade Herceg- Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Zahtjevi Žalbenoga vijeća prema stranama u postupku, u pozivu na žalbenu raspravu
Žalbeno vijeće je u pozivu za žalbenu raspravu pozvalo strane u postupku da se posebno osvrnu na neke pravne aspekte zaključaka prvostupanjskog vijeća vezane uz: stanje okupacije, zaštitu koju pružaju ženevske konvencije, kvalifikacije glede razaranja starog mosta u Mostaru. Također, Žalbeno je vijeće zatražilo da se strane osvrnu na zaključke presude o napadu HVO-a početkom 1993. i utjecaj odbacivanja zaključaka prvostupanjskog vijeća u tom dijelu presude na pitanje udruženog zločinačkog pothvata i odgovornosti šestorice Hrvata u okviru tog pothvata. Žalbeno vijeće također je tražilo da se strane izjasne o ispravnosti zaključaka presude da su razaranja tijekom napada HVO-a bila vojno neopravdana te, ako se takav zaključak poništi, kako bi to utjecalo na zaključak o ekstenzivnosti tih napada. Zatim, Žalbeno vijeće traži da se strane izjasne i utvrđuju li dokazi da je general Slobodan Praljak znao da UNPROFOR traži pristup Stupnom Dolu nakon zločina u tom mjestu te je li spriječio pristup međunarodnim snagama; je li znao za razmjere zločina u logorima Dretelj i Gabela iz čega bi proizlazio zaključak o njegovoj odgovornosti.
Vijeće je pozvalo strane i da se izjasne je li presudom bosanskohercegovačkoj šestorici ispravno utvrđena njihova namjera da šire teror među civilima. Odvjetnica generala Praljka Nika Pinter objasnila je kako Žalbeno vijeće očito traži očitovanje strana o tome radi li se o nedostatnom utvrđenju činjenica u presudi iz čega proizlazi pogrješna primjena prava.