Relja Bašić
(1930. – 2017.)
Hrvatsko je glumište izgubilo još jednoga uglednika i prvaka; u rodÂnom je Zagrebu 7. travnja u 88. godini preminuo Relja Bašić, glumac koji je svoje glumstvo tkao na dva razboja, kazališnom i filmskom, a njegova glumačka očitovanja imala su i nacionalni, hrvatski i plaÂnetarni, svjetski predznak.Glumačka i scenska iskustva počeo je stjecati sredinom pedesetih kao polaznik Kazališne akademije; prvi je kazališni nastup imao u Svetoj Ivani G. B. Shawa koju je Bojan Stupica postavio u HNK-u. Potom je u središnjoj kazališnoj kući dobio i angažman koji je trajao desetak godina. U hrvatskom je repertoaru oživljavao likove, situacije i priče u djelima T. Brezovačkoga – Diogeneš, I. Gundulića – Dubravka, A. Šenoe – Ljubica, M. Matkovića – Ahilova baština, F. Hadžića – Dijalog za žive. Bio je zaokupljen i Krležinim “figurama†(Puba u Glembajevima, Aurel u Ledi).
U svjetskom se repertoaru okušavao u Shakespeareovim dramama (Troilo i Kresida, Mjera za mjeru), udubljivao se u likove B. Brechta – IzuÂzetak i pravilo/ Pravilna linija, F. Dürrenmatta – Posjet stare dame, C. Goldonija – Veliki smiješni rat, E. Albeea – Tko se boji Virginije Woolf. Godine 1967. Relja Bašić napustio je HNK i priklonio se “slobodnjaštvu†te bio aktivan u Komediji i Teatru ITD. U tim je kazalištima bio i glumac i redatelj, a imao je naglašeni senzibilitet za engleÂske i američke suvremene autore. U Komediji je primjerice režirao Crnu komediju P. Shaffera i Hotel Plazu N. Simona. U ITD-u je postaÂvio Stara vremena Harolda Pintera, te prije toga Ljubaf američkog pisca Schisgala; ta je predstava imala izniman odjek zahvaljujući ne samo Bašićevoj režiji nego i glumačkom trolistu u kojem su osim njega bili Sanda Langerholz i Ivo Serdar.