Francuska buna 2017.
Drugi krug francuskih predsjedničkih izbora i francusko pitanje ostat će nam velika
tema u daljnjoj izgradnji ili propasti sadašnje Europske unije
U godini 2017. opisivači Francuske koji se trude shvatiti suvremenu bunu Francuza na desnici i ljevici zbog visoke nezaposlenosti i stanja u gospodarstvu i politici, podsjećaju na veliku prošlost Francuske, na tragove apsolutizma i vjere u državu, koja je u Francuskoj bila snažnija nego u Europi. Podsjećaju na generala De Gaulla, koji je poticao vjeru u svemoć države. On je snažnom voljom iz egzila u Londonu u pobijeđenu Francusku doveo u krug sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu. Kao predsjednik države on je osnovao Petu republiku, koju 2017. u stanju podijeljenosti francuskog društva i politike oživljava veliki broj Francuza. Budući da je veliki dio Francuza izgubio vjeru u etablirane stranke, oni žele Novu Francusku. U skladu s njihovim životnim osjećajima, Europa ne bi smjela biti centralistička, nego – kako je želio De Gaulle – Europa naroda i nacija. Dosadašnja politička stvarnost postala im je apsurdnom. Francuzi već godinama ne vjeruju u vladajuću „političku klasu“. Političare doživljavaju kao ljude koje zanima samo vlast i novac, koji stalno nešto obećavaju, a to ne ispunjavaju. Etablirane elite međusobno su posvađane i programatski podijeljene. Korumpirane su i pokvarene – čitamo u komentarima poznavatelja francuskih prilika. Tome su pridonijeli posebice predsjednici Nicolas Sarkozy (2007.-2012.) i Francois Hollande (2012.-2017.). Njihova politika bila je zasjenjena privatnim aferama. Stoga Francuzi prema istraživanjima javnog mišljenja do etabliranih političara ništa ne drže. Pa to je tako i u „maloj“ Hrvatskoj. Hrvatski političari doveli su državu korupcijama i neispunjenim obećanjima na rub propast. O njima se sve zna, a narod ih za razliku od francuskog naroda trpi, jer se u sadašnjim trenutcima nije pojavila neka politički i nacionalno snažna stranka s vođom od formata.