Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, organizatorima Marulićevih dana, intendantu splitskog HNK Goranu Golovku i izborniku Igoru Ružiću
Zar je teško bilo pretpostaviti kakve će biti reakcije na Frljićevu predstavu, s obzirom na to da je izazvala skandal u Poljskoj, Austriji, Sarajevu… gdje god je bila izvedena? Zar mislite da bi to bilo ograničavanje umjetničkih sloboda? Po čijim to kriterijima? Zar u Vašim vijećima i komisijama nema članova koji bi se mogli identificirati s vjernicima koji vole kazalište i umjetnost ali ne mogu gledati simulaciju scene oralnog seksa s kipom svetog pape Ivana Pavla II.? Ili scenu u kojoj je na Papin kip obješena ploča s natpisom “zaštitnik pedofila”? Mislite li da je uistinu umjetnički inventivno prikazati Isusa Krista kao silovatelja? Vrijeđati hrvatsku zastavu? Po čemu u program Marulićevih dana nisu uvrštena djela npr. posvećena Marku Maruliću a jesu ona koja vrijeđaju vrijednosti koje je on poštovao, kao autor moralnih djela koja veličaju Boga, utjelovljuju ljubav Isusa Krista? Odgovor Ministarstva kulture glasi da “kod umjetničkih djela treba poštovati vjerske i nacionalne osjećaje”? Zašto onda ne tražite da se poštuju? Zbog čega se porezni obveznici ne bi pobunili protiv takvog načina trošenja njihova novca? Jeste li svjesni kako se stječe dojam da hrvatska država nema nikakvih nacionalnih prioriteta, da nema dostojanstva, da nema kriterija? Mislite li da je bolje rješenje angažirati specijalnu policiju i tražiti eksplozivne naprave? Zar se uistinu bojite tih Frljićevih naklapanja o križu na U i sada već toliko apsurdnoj izmišljenoj ustašizaciji, koja kao da ima nekakve veze s HDZ-om? Na taj način kao da prisiljava sve da se povuku, da ne bi bili proglašeni zagovornicima ustaštva ili je to svima dobar izgovor? Dok neki vrli kulturnjaci u svemu još uvijek vide druga maršala Tita pa bi unuka Saša htjela vidjeti Frljića na djedovu trgu? No, kada se navodno vrijeđaju osjećaji pripadnika nacionalnih ili seksualnih manjina, ako ih smijemo tako odrediti, svi moraju ustati u obranu i nema diskusije? Zar se ovdje ne radi o kršćanofobiji, a moglo bi se zaključiti da autor jednako ne podnosi kršćane i muslimane, jer je Frljiću jako zabavno da Isus Krist silazi s križa i siluje muslimanku? Leksikograf Visković voli te provokacije, no vidjeli bismo bili mu to bilo tako atraktivno da se povrijede jugoslavenski i drugotitovski osjećaji? Na kraju, tko štiti prava kršćana u državi sa statististički visokim postotkom katolika? Od koga mogu tražiti zaštitu svojih vjerskih prava i osjećaja?
Članovima HNiP-a
Ministarstvu branitelja Republike Hrvatske, Uredu za branitelje Grada Zagreba