O moj Marule! Marule!
Na 27. Marulićevim danima, na kazališnim daskama svega je bilo a najmanje drame, ako se izuzmu one rijetke laste, nije bilo Marulova proljeća, popularni duhovni raspašoj ubio je Marulovo proljeće
Piše: Dragica Zeljko
Iz poštovanja prema ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću bilo bi lijepo da se Festival hrvatske drame koji se održava u njegovu čast već 27. put u Splitu, prestane nazivati njegovim imenom jer već godinama neki izbornici Smotre hrvatske drame ne časte Marka Marulića Splićanina kojem su književni uzori bili Biblija, antička književnost i patrologija, nego vrijeđaju njegovo ime odabirom neprimjerenih predstava, što se ovogodišnjim izborom posebno potvrdilo. Nisu u drami najvažniji nazori, bilo to oko prikazanja besmisla, politike, religije i slično, negoli dramska izričajna umjetnička snaga koja proizlazi iz jedinstva teksta i izvedbe.
Pojedine ovogodišnje izabrane predstave ne spadaju ni u antikazališne, a kamoli u kazališne drame te kao takve nisu primjerene biti na Smotri hrvatske drame posvećene velikom Marulu. Smije li i može li kazalište obeščašćivati najveće kršćanske svetinje, vrijeđati kršćane i muslimane te hrvatska nacionalna obilježja što ih predstavljaju hrvatska nacionalna zastava i grb, a nekolicina gotovo da je obezvrjeđivala lik jednog Marka Marulića, a prigodom godišnjice dovršetka pisanja njegova spjeva Judita na hrvatskom jeziku.