Hrvatska šuti
U Srbiji je uz nazočnost predstavnika najviših državnih institucija, otkriven spomenik ratnom zločincu majoru Milanu Tepiću, kojeg su Srbi proglasili i posljednjim „narodnim herojem“ Jugoslavije. U Splitu je srpski kapetan Dragan osuđen tek na petnaest godina zatvora za brojna mučenja Hrvata. U svezi s ovakvim i sličnim srbijanskim skandalima hrvatska tišina – ubija!
Na dan, 29. rujna, kad se Bjelovar prisjećao stradalih u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, poglavito 149 nevino poginulih branitelja i civila, u Beogradu je uz nazočnost predstavnika najviših državnih institucija, predstavnika Vojske Srbije i brojnih građana otkriven spomenik ratnom zločincu majoru Milanu Tepiću, kojeg su Srbi proglasili i posljednjim „narodnim herojem“ Jugoslavije.
Taj srbijanski zločinac poginuo je u Bjelovaru, 29. rujna 1991., kad je kao pripadnik zločinačke JNA (s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu), branio tamošnju “kasarnuâ€, odnosno skladište streljiva na području „Barutane“, gdje se danas nalazi spomen-područje. Vojnici JNA toga su dana sa svim mogućim naoružanjem pucali, rušili i ubijali po ulicama ovoga grada, a kad se Hrvatska vojska i policija približila njihovu skladištu oružja – Tepić ga je digao u zrak, kojom prigodom je i sam poginuo. Nije želio da oružje i municija dođe u „ustaške“ ruke. Uz to je imao namjeru da „potuče“ što veći broj hrvatskih branitelja i civila. Tada je smrtno stradalo jedanaest Hrvata, a više ih je lakše ili teže ranjeno.
Za ovo „herojsko djelo“, kako su ga nazvali u Srbiji, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku, „Tepiću se zahvalio čitav srpski narod“! Uz to je, prigodom otkrivanja spomenika, rečeno da se time odaje „zasluženo priznanje junaku koji to zaslužuje“ i da je tim svojim činom „otišao u legendu“. Majora su usporedili s resavskim vojvodom Stevanom Sinđelićem, a ulice i trgovi u više od dvadeset gradova u Srbiji i Republici Srpskoj nose njegovo ime.
Dakle, ponovno ista pjesma. Dok hrvatski narod kao žrtva obilježava sjećanja na srpske zločine u Domovinskome ratu, usred Beograda – slave. Za otkrivanje spomenika znalo se iznimno dugo, pa je pitanje: što je hrvatska diplomacija poduzela da se ne dogodi ovaj sramni čin, to prije što Srbi čim vide crnu majicu i slovo „U“, kao na majici košarkaša Cedevite, žustro prosvjeduju i u svemu tome vide buđenje ustaštva, fašizma i slične gluposti. Zbog čega se u povodu ovog incidenta ne opozove hrvatski veleposlanik u Srbiji, zbog čega nije Vladi Republike Srbije upućena prosvjedna nota, kako su to Srbi uradili prigodom javnog paljenja antihrvatskih “Novosti†u Zagrebu?