Takozvani “antifašisti” u Pazinu pokazali svoje pravo lice
U „Glasu Istre“ od 26. rujna 2017., osvanuo je krupni crveni naslov: „Sramota u Pazinu – izviždan doprinos mons. Bože Milanovića pripojenju Istre.“
E pa, hvala dragom Bogu! Što se mene tiče, ovakav istup takozvanih „antifašista“ je jako dobro došao. Pored ostalog, stavio je u neugodnu situaciju one na vlasti u Istri, koji isto misle, ali glasno ne izgovaraju. Nije mi previše žao ni naše predsjednice. Jer nakon što je u tom istom Pazinu u istoj prigodi od iste publike, doživjela da joj pod nos guraju bistu „ljubičice plave“, nije se trebala pojavljivati na tom „balu vampira“. Mogla je poslati nekog svog trećerazrednog izaslanika. Jer ti koji su joj „uuu-kali“ i zviždali, nikad ne slave pripojenje Istre Hrvatskoj, nego Jugoslaviji! Za kojom još uvijek s nostalgijom uzdišu. I uvijek gromoglasno aplaudiraju na svaki spomen ljubljenog im vođe i učitelja „maršala“ Tita. A koji je među inim bio izrekao da će prije Sava poteći uzvodno, nego Hrvatska postati država. Piše tako u tom „Glasu Istre“ i da je predsjednica doživjela pljesak kad je govorila o potrebi decentralizacije Hrvatske i većim ovlastima županija. A da je slučajno rekla da Istri treba dati autonomiju, ma ne da bi joj pljeskali, na rukama bi je nosili!
Rekoh da je ono „uuu-kanje“i zviždanje u Pazinu jako dobra stvar. Zašto? Pa za to što su ti takozvani „antifašisti“ i ovom prigodom jasno i vrlo glasno pokazali tko su i što su. Zadrte „komunjare“, „jugonostalgičari“, „titoisti“, koji svako iskazivanje hrvatstva, nazivaju „fašizmom“. Pa nek se čuje, nek se zna! Neka to znaju (a znaju), i dobro upamte oni hrvatski političari koji se ulaguju IDS- u, njihovim sljedbenicima, uzalud pokušavajući ušićariti
koji politički probitak, ili glas.