KOMEDIJA TRAJE VJEČNO
Ponedjeljak, 22. siječnja
Prisjećam se nedavnog odlaska kolege i prijatelja. Krajem sada već prošle 2017., zauvijek nas je napustio još jedan od kazališnih velikana gospodin Vlado Štefančić glumac i redatelj. Nestala je u 86. godini života slika Doriana Graya kako smo ga zvali zbog njegova vječno mladog izgleda. Kada mi je moja draga kolegica i prijateljica Radojka Šverko, kasno navečer javila žalosnu vijest, kroz misli su mi proletjela sva događanja u svih sedamnaest godina koliko sam kao pjevač proveo u toj kazališnoj kući. Kao srednjoškolac posjećivao sam kazališta HNK, Gavellu i Komediju i nikada mi ni na kraj pameti nije bilo da ću jednom postati član u jednoj od tih kazališnih kuća. Te davne 1974. u jesen Komedija je raspisala audiciju za nekoliko manjih solističkih, pjevačkih uloga pa sam se i ja kao tada estradni pjevač prijavio. Riječ je o prvoj hrvatskoj rock operi Gubec-Beg. Audiciju sam položio kod skladatelja i maestra Pere Gotovca i bio sam presretan što sam primljen kao honorarni pjevač u Komediju, kuću operete i mjuzikla. Nakon Gubec bega pjevao sam u Gričkoj vještici, Jadnicima, Jalti, O’ Kaju i još nekim manjim predstavama. U sedamnaest godina djelovanja upoznao sam mnogo kazališnog svijeta a i danas se s nekima prijateljski družim.
Utorak, 23. siječnja
I danas se sjećam velikog Vlade Štefančića. Komemoracija je održana u Komediji točno u podne. Bio je prekrasan, sunčan i topao kasnojesenski dan, ali duboko u sebi osjećao sam žalost i tugu. Sjedeći na terasi kazališnog caffea pijuckao sam kavu i široko otvorenih očiju gledao prema ulici očekujući meni poznate kolege. Među prvima stigla je glumica Nada Abrus s kojom sam dobar prijatelj, zatim glumac Boris Pavlenić s kojim se nažalost rijetko viđam, glumica Mirela Brekalo, maestro Veseljko Barešić te moja draga, danas legenda kazališta, pjevačica i glumica Lili Čaki.