Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske
Ponovno na vidjelo izlazi nesređeno stanje u hrvatskoj diplomaciji, koje je uistinu zabrinjavajuće. Je li istina da se na neke žalbene podneske koje su podnijeli kolege profesionalni diplomati i uputili ih ministrici vanjskih poslova i predsjedniku Vlade (ako su uopće stigli do njega), nije reagiralo? Kao u primjeru protuhrvatskoga djelovanja Vesne Pusić, koju jedan diplomat proziva, ali i inspektora Ministarstva vanjskih poslova za kojega se pretpostavlja da ne ispituje nezakonje u MVP? Onda se ustvrdi kako je taj isti inspektora osoba od povjerenja Vesne Pusić? Ali i aktualne hrvatske Vlade? Neodređeni smo i bez imena, jer je ovo samo jedan od primjera, a slični se ponavljaju godinama. Imate li volju uvesti red u Ministarstvo vanjskih poslova i želite li imati profesionalne kadrove koji mogu i znaju predstavljati Republiku Hrvatsku u svijetu? Ili ne?
No, to što hrvatska diplomacija nije od stvaranja hrvatske države ozbiljno radila na slici o Hrvatskoj i njezinoj povijesti, koja bi mogla biti zloupotrijebljena, kao i prije, kronični je i vjerojatno nerješiv problem. Što se radi u diplomatskim školama, na eventualnim seminarima i pripremama za diplomaciju? Na koji se način primaju kadrovi? Ili još uvijek rotiraju oni stari, jugoslavenski? Ili je problem sveobuhvatno hrvatski? Jer mi nismo pravilno postavili niti pitanje novije hrvatske povijesti, oko svega smo u hrvatskom društvu podijeljeni. No, kakva smo onda država i kako se možemo predstavljati svijetu? Zar ćemo zauvijek dopuštati da nas velikosrpska politika, koja ja je uvijek ista i samo se njezini sljednici mijenjanju, bičuje i stigmatizira kao zločince? Ako nismo radili na sprječavanju i rasvjetljavanju takvih slika, na čemu smo radili?
Eto, s obzirom da newyorški Muzej suvremene umjetnosti MoMA polovinom srpnja otvara izložbu posvećenu jugoslavenskoj arhitekturi pod naslovom „Toward Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980“ ili „Prema konkretnoj utopiji: arhitektura u Jugoslaviji, 1948.-1980.“, na kojoj će biti predstavljeni i hrvatski autori kao Juraj Neidhardt, Vjenceslav Richter… hoćemo li imati priliku negdje naglasiti kako se radi o hrvatskim autorima ili možemo li s kustosima izložbe pokušati dogovoriti nekakvu intervenciju ili naglasak na tome? Možda bi to rado napravile i druge bivše republike bivše Jugoslavije? Ili će napraviti? Kakva će biti hrvatska diplomatska aktivnost u tom vremenu i kako ćemo to iskoristiti za hrvatsku promociju?
Ministarstvu zdravstva i ministru zdravstva dr. sc. Milanu Kujundžiću
Vladi Republike Hrvatske, Upravi Uljanika
Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Vladi Republike Hrvatske