Hrvatska plesna umjetnost zaslužuje snažniju društvenu potporu
Zvonimir Kvesić (Zagreb, 1978.) od djetinjstva se bavi plesom – počeo je ritmikom, jazz danceom, stepom no kasnije se posvetio suvremenom plesu. Zahtjevnu plesnu edukaciju prolazio je na brojnim seminarima u Hrvatskoj te plesnoj akademiji u Rotterdamu.
Po završetku studija radi s ansamblima u inozemstvu, a nakon povratka pleše u Studiju za suvremeni ples te kao slobodni umjetnik surađuje s mnogim domaćim i stranim koreografima. Posljednjih je godina kao plesni pedagog zaposlen u Školi za balet i ritmiku u Zagrebu
Gospodine Kvesiću, šire gledateljstvo gleda Vas u kratkim “programskim prekidima†na Trećem programu Hrvatske televizije o čemu su kritičari pisali kao o “značajnom iskoraku za vidljivost plesne umjetnostiâ€. Za početak, koliko je plesna umjetnost vidljiva u hrvatskom medijskom, konkretnije tv prostoru?
– Umjetnički ples nije toliko prisutan u svakodnevnom medijskom prostoru, tako da je ova inicijativa Treći pleše vrlo dobrodošla iznimka, koja se pokazala odličnim načinom da ga šira publika upozna. Reakcije gledatelja su u velikoj većini pozitivne – dojmljive su im usporene snimke koje omogućuju vidjeti puni opseg pokreta, detalje, izraz lica… sve ono što se često u brzini izvedbe ne vidi. Zasluge za ovaj vrijedan projekt, osim kolegicama i kolegama plesačima, svakako idu redatelju Dariju Iričaninu i kolegama s HRT3. Osim relativno redovitih priloga s predstava u Vijestima iz kulture, te eventualno koje (davno) snimljene ekranizacije predstave za kameru, suvremeni ples nije značajnije prisutan na, još uvijek, najutjecajnijem mediju, televiziji. Nadam se da će se uspjeti proširiti program, barem HRT-a 3, kvalitetnim plesnim radovima za kameru, a vjerujem da bi i specijalizirana emisija o plesu imala svoju publiku, kao i mnoge „koji bi to tek postali“.
S drugim, nešto komercijalnijim plesnim formama je, razumljivo, bolja situacija. Ples sa zvijezdama, So you think you can dance, talent natjecanja… ugošćuju često vrlo kvalitetne plesačice i plesače društvenih i športskih plesova, plesova bliskih mjuziklu (jazz, step), plesova koji su dio ulične i klupske kulture kao hip hop i break dance. Tu do izražaja dolazi veliki entuzijazam i srčanost mladih plesača, virtuoznost, izražajnost… Veseli me popularnost takvih nastupa jer je i to dobar ulaz publike u plesni svijet. A da o plesačima i ne govorimo! Mnogi od njih će kroz ozbiljniji angažman doći do profesionalnih škola, a kasnije do profesionalnih pozornica. U školama za ples u okviru hrvatskog obrazovnog sustava već neko vrijeme osjećamo povećano zanimanje djece za ples kao rezultata rada kolega u klubovima i plesnim studijima.