PIAZZOLIN TANGO SE RAZLIKUJE OD KLASIČNOG, ALI DONOSI SNAŽNU EMOCIJU
Dvije obljetnice Kvarteta Rucner obilježili smo u veljači, 20 godina Kvarteta i 40 godina muziciranja, zajedničkog rada Snježane i Dragana Rucnera…. Bilo je puno razgovora i puno toga su ih pitali, no pokušat ćemo pronaći i nešto što drugi nisu pitali.
Obitelj Rucner nam se, otkad smo je imali čast upoznati, ili dio obitelji, činila iznimno zanimljivom, složnom, umjetničkom i pomalo neobičnom. Jer nažalost na Rimu, gdje žive, više nema gospodina Dragutina Rucnera i gospođe Renate, skladnog para, koji kao da je nekakva predhodnica, a muški članovi obitelji kao da imaju puno ukusa i sreće…
Pitanje za Dragana Rucnera
Vaši roditelji, gospodine Rucner, bili su ornitolozi, ali majka je svirala i glasovir, je li tako? Je li ona zaslužna za ljubav prema glazbi svojih sinova?
– Zapravo i otac je zaslužan jer je on svirao violončelo, a majka glasovir. Majka je učila kod profesorice Melite Lorković, a otac kod profesora Umberta Fabrija. Svirao je u Simfonijskom orkestru Merkur i Skopskom gudačkom kvartetu. Majka je bila dr. biologije, baš kao i otac, koji je zaslužan za otvaranje prvog Ornitološkog muzeja u Metkoviću. Napravio je Ornitološku zbirku – pravu atrakciju za dolinu Neretve. Godinama se bavio prepariranjem ptica, a autor je i knjige O životu ptica u dolini Neretve. U suradnji s majkom napisao je puno znanstvenih radova, a bio je i šef Ornitološkog zavoda u Zagrebu.