Poput vjere i umjetnost treba stalno propitivanje
Dr. art. Josip Mijić (Travnik, 1975.) diplomirao je 2002. na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Ante Kajinića. Godine 2005. završio je poslijediplomski studij na istoj akademiji i stekao zvanje magistra Ars sacra, a 2017. doktorirao temom “Uloga tmastog i materijalnog u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu“ i stekao zvanje doktora umjetnosti.
Predavao je Teoriju prostora i trenutno je na kolegijima Malog akta treće i četvrte godine i na Kompjutorskoj grafici na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. U prosincu prošle godine postao je docentom na predmetima iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grana slikarstvo.
Izlagao je na brojnim izložbama, sudjelovao na više likovnih projekata. Autor je više javnih radova. Razgovaramo povodom recentnih izložba u Vinkovcima i Mostaru
Gospodine Mijiću, upravo se predstavljate izložbom “Genesis†u Galeriji “Slavko Kopač” u Vinkovcima te “Araneom†u Galeriji Rondo u Mostaru. Na površnoj razini promatranja povezuje ih crna a i doktorirali ste temom “Uloga tmastog i materijalnog u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvuâ€. Jesu li ti ciklusi povezani? Kako se Vaše usavršavanje – ars sacra i doktorski studij – odrazilo na Vaš pristup umjetnosti i Vaš stvaralački put?
– Mišljenja sam da svatko od nas posjeduje jedinstveno jastvo koje nas u moru sličnosti čini različitim jedne od drugih. I ako smo introspektivno spoznali sebe, odnosno, podrobnije analizirali svoje unutarnje „ja“ s posebitostima koje samo mi posjedujemo, tada je naše vanjsko djelovanje uvijek povezano, jedinstveno i drugačije; poput naših papilarnih linija na prstima. Tada i naš umjetnički stvaralački put ne može biti previše krivudav pa da imate osjećaj da njime ne hodimo nego „skačemo“ poput skakavaca, a ni previše jednoličan/monoton da bismo izgubili žar u stvaranju. Stoga doktorska izložba Genesis, predstavljena u Galeriji likovnih umjetnosti “Slavko Kopač“ u Vinkovcima i likovni projekt Aranea, predstavljen u galeriji „Rondo“ u Mostaru, osim površinske/vizualne sličnosti preko tmastih tonova, imaju i dublju/skrivenu vezu koja se očituje upravo preko prethodno navedenog. Moj predmet interesa, od moje prve tmaste slike koju sam napravio u zadnjem tjednu pete godine studija na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu pa preko ciklusa Svi mi u jednoj slici i ciklusa koji još uvijek traje Život u kutiji i sve do doktorske izložbe i podciklusa Aranea ostao je isti: analiza odnosa čovjeka prema čovjeku i prema samome sebi, drugim živim bićima te prema prirodi i vremenu. Doktorski studij sakralnog predznaka pridodao je novu komponentu: analizu odnosa čovjeka prema Bogu. Također je produbio moju vezu s crnom bojom i materijom i donekle su mi postale jasnije. Ali još uvijek su mi toliko nejasne da na pitanje: Zašto crna i materija?, i dalje odgovaram soulagesovski: Zato. Nadam se da će tako i ostati.