Crkva najprije prikazivana bešćutnom, a sad gramzivom
Caritas nije slučajno odabrana meta već je trebao poslužiti kao dokaz kako se „licemjerna“ Crkva u Hrvata najviše protivila
ratifikaciji Istanbulske konvencije, ali će njene blagodati u obliku financijskih dotacija i te kako iskoristiti. Međutim, ovo je tek vješta medijsko-politička manipulacija
Kad se laž ponovi puno puta, kažu, ljudi počnu vjerovati u nju. Polemike oko ratifikacije Istanbulske konvencije još se ne stišavaju, a na meti medijskih aktivista našao se Caritas koji se skrbi o žrtvama nasilja. Caritas nije slučajno odabrana meta već je trebao poslužiti kao dokaz kako se „licemjerna“ Crkva u Hrvata najviše protivila ratifikaciji Istanbulske konvencije, ali će njene blagodati u obliku financijskih dotacija i te kako iskoristiti. Međutim, ovo je tek vješta medijsko-politička manipulacija koju je na kraju demantirao i Caritas Zagrebačke nadbiskupije čije se priopćenje teško probija do vodećih medija.
Riječ je naime o tome da je Caritas Zagrebačke nadbiskupije još u veljači 2007., dakle prije jedanaest godina, s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi sklopio Ugovor po kojem pruža uslugu privremenog smještaja djece i odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja u Sigurnoj kući. Sredstvima koja Caritas prima temeljem navedenog Ugovora od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kroz takozvani sustav „glavarina“ (3.200,00 kn po korisniku mjesečno) financira se stručni rad s korisnicima, hrana i higijena, režijski troškovi i plaće stručnog tima.
Drugim riječima, nemoguće je, a rekla bih i zlonamjerno, tumačiti da Ugovor s resornim ministarstvom, potpisan prije deset godina ima ikakve veze s nedavno ratificiranom konvencijom Vijeća Europe, takozvanom Istanbulskom. Naime, spomenuta sredstva dio su sume novca koje mjerodavno Ministarstvo već godinama osigurava za provedbu strategije zaštite žrtava nasilja u iznosu od oko 69 milijuna kuna godišnje na nacionalnoj razini, a koja su u sličnom iznosu, (odnosno uvećana za tek oko 1,5 milijuna kuna), planirana i za buduće razdoblje bez obzira na konvenciju. No i ove činjenice potvrđuju tvrdnje da je Hrvatska i prije ratifikacije Istanbulske konvencije imala visoku zaštitu, odnosno zakone i mjere koje bi trebale pomoći u suzbijanju nasilja nad ženama i djecom.
Inače, država po potpuno istim uvjetima, osim Sigurne kuće Caritasa zagrebačke nadbiskupije, financira još šesnaest kuća u kojima se skrbi za žene žrtve nasilja i njihovu djecu, a među njima ima i nekoliko skloništa za žene koje vode glasne udruge civilnog društva.