UZ II. MEĐUDRŽAVNI SUSRET HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI 2018. (Piše: Ljubo KRMEK)

Gdje se more sluti…

II. međudržavni susret hrvatske književnosti 2018. održan je u Širokom Brijegu i Opuzenu 19., 20. i 21. travnja. Tom prigodom predstavljen je Zbornik radova sudionika I. Međudržavnoga susreta hrvatske književnosti 2017. iz kojeg donosimo tekst Ljube Krmeka o zamislima i ciljevima projekta. Susret će se nastaviti u Tivtu i Kotoru 20., 21. i 22. rujna.
Humska zemlja! Neretva! Ston! Dubrovnik! Boka kotorska! Molise! Domovina! Koliko slika u malo riječi! Blago našeg kamenjara! Upravo na ovom prostoru se začeo Južnohrvatski ogranak Društva književnika Hrvatske. I užili se u Stonu, negdanjem središtu i sjedištu humskih velmoža. A kako?! Sastadoše se pjesnici, kulturni vjesnici, u drevnom Stonu, te nakon višesatnog druženja usuglasiše da bi najprihvatljivije bilo zasjesti u Stonu kao središtu prostora koji obuhvaća Južnohrvatski ogranak. Nakon trogodišnjeg vodstva kolege Vinicija Lupisa prihvatih izazov predsjednika, unatoč ozbiljno narušenom zdravlju. Ali ne bih ja bio ja da nisam!
I ranije sam s prijateljem Stjepanom Šešeljem sanjario i kovao planove o jednom susretu na kojemu bismo okupili sve hrvatske književnike s navedenih prostora. Odmah nakon preuzimanja Ogranka, dogovorismo se i ideju počesmo sprovoditi u djelo. Danima smo planirali kako to učiniti, a da bude na dobrobit Južnohrvatskog ogranka. U prvom mačevanju s mislima i idejama izrodi se Međunarodni susret hrvatske književnosti, a potom, kad smo prespavali, te kad smo uzeli u obzir činjenicu da će na susretu sudjelovati samo hrvatski književnici iz različitih zemalja, preinačili smo ga u Međudržavni susret hrvatske književnosti – Molise, Boka kotorska, Hum i Hercegovina, Dubrovnik i Neretva.
Javili smo se i I. na natječaje Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Dubrovačko-neretvanske županije. I prošli! Dobili smo potporu! Važan prvi korak! Potom smo poslali zamolbe Zapadno-hercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji u Bosni i Hercegovini. Pola-pola! Gospodin Zdenko Ćosić nas je podržao, a od gospodina Nevenka Hercega do danas nismo dobili niti odgovora. Uputih se sa Stjepanom do Stona na prosijavanje terena. Trebalo je pripremiti gostoprimstvo za više od dvadeset naumljenih poziva. Kad u Stonu jedvadočekaj. Primiše nas ushićeno i s radošću, načelnik Općine gospodin Vedran Antunica, mjesni župnik don Miljenko Babajić i predsjednik Matice hrvatske Ston gospodin Jozo Stepić. Kako nas dočekaše, tako i obećaše svesrdnu pomoć i podršku. Što obećaše, to i ispuniše! Ugostismo pravi hrvatski književni mozaik. Iz Boke kotorske pristigoše Zvonimir Deković, Desanka Matijević i Miroslav Sindik; iz Molisea Antonio Smmartino, Gianluca Miletti, Serenna Miletti i Lorenzo Blascetta; iz Huma i Hercegovine Pero Pavlović, Antun Lučić, fra Miljenko Stojić, Stanko Krnjić i moja malenkost; te iz Dubrovnika i Neretve Luko i Ana Marija Paljetak, Stjepan Šešelj, Enerika Bijač, Hrvoje Barbir, Frane Vlatković i Domagoj Vidović. Ono što je zanimljivo i vrijedi naglasiti jest da su ovom književnom druženju nazočila i trojica predsjednika: Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika; Ivan Sivrić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca (a u drugom dijelu susreta i četvrti novopečeni predsjednik DHK, Đuro Vidmarović)
Važnost je ovoga susreta višestruka. Prije svega, ovo je prvi u nizu ovakvih susreta koji je ono što je duhom bilo povezano već dugo, spojio evo i fizički. Hrvatski književnici iz RH, BiH, Mollisea i Boke kotorske njegujući ovakva druženja ne samo da će spajati ljude koje su neke ljudske granice razdvojile, već će spajati i voljenu nam hrvatsku riječ.
Pjesničenje je započelo u četvrtak, 18. svibnja 2017. okupljanjem u Stonu. Kako su u Stonu veliki radovi, tj. obnavljanje velike utvrde Kastio, umjetnost bijaše pronaći parking. I tu nam je pomogao načelnik Antunica koji se prvi obrati književnicima govorom dobrodošlice. Potom sam i sam pozdravio nazočne u ime Južnohrvatskog ogranka zaželjevši svima srdačnu dobrodošlicu i ugodno druženje. A onda su zaredali Petrač, Sivrić, Paljetak, Šešelj…svi odreda na temu položaja hrvatskog jezika i književnosti danas. Krasnu pjesničku večer za građane Stona priredili smo u Kneževu dvoru. Moliški Hrvati su zasvirali i zaplesali. Podijelili smo i zahvalnice sudionicima i podupirateljima. Sljedećega jutra posjetili smo Osnovnu školu u Stonu. Učenici su nas dočekali prekrasno organiziranom priredbom, a akademik Luko Paljetak održao je predavanje o životu i radu Antuna Bratosaljića Sasina, književnika iz Stona koji je živio u vrijeme Dubrovačke Republike. Govorio je i o Marinu Držiću, odnosno vremenu koje je kao tajnik solane veliki komediograf proveo u Stonu. Moližani su učenicima pričali o svojoj prošlosti kao i o razlozima zbog kojih su pred Turcima iz Neretve izbjegli u Italiju u petnaestom stoljeću. Napravili su pravu feštu svojom svirkom i plesom u koji su se s veseljem uključili i djelatnici Osnovne škole.

Uoči početka Susreta na Širokom Brijegu

Sudionici susreta s načelnikom općine Slivno Smiljanom Mustapićem
pred spomen-pločom Petru Tutavcu Biliću u Podgradini – Opuzenu

Popodne smo nastavili druženje u Dubrovniku, točnije u Galeriji Dulčić, Masle, Pulitika gdje su se svi sudionici predstavili svojom poezijom. Moližani ne mogoše odoljeti Stradunu, te i na njemu pokazaše svoje tradicijske i glazbene vještine. Obreli smo se u jednom hotelu zahvaljujući kolegi Krnjiću, gdje smo večerali, u drugom spavali, a u trećem sljedeće jutro doručkovali. Uz doručak smo najavili drugi dio susreta u Moliseu u kolovozu, gdje će nam domaćini biti moliški Hrvati.
Nadam se da će ovaj stonsko-dubrovački susret biti tek poticaj na trajnu daljnju suradnju koju ćemo nastojati konstantno bogatiti novim sadržajima i većim brojem hrvatskih književnika. Hrvatskih književnika, čiju su Domovinu komadali i prekrajali hirovi povijesti. A hrvatski književnik nikada nije (i ne će) prestajao gledati u nju i pjevati o njoj. Pa ni onda kad su mnogi vjerovali da je više nema, kao i danas kad mnogi vele kako ih je baš briga. Oni su pjevni čuvari Domovine, osobito od kraja gdje se sluti more…
Ljubo KRMEK