Slike nose istinu o svijetu u kojem živimo
Duje Šuvar, akademski slikar i konzervator-restaurator, vrlo je zanimljiva umjetnička pojava u novom valu mladih hrvatskih umjetnika
Gospodine Šuvar, pripadate najmlađem naraštaju suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, imate iza sebe nekoliko samostalnih i skupnih izložba. Jeste li zadovoljni ostvarenim?
– Iako sam mlad, mislim da ne pripadam baš najmlađem naraštaju hrvatskih likovnih umjetnika jer imam već trideset tri godine. Osjećam se zadovoljno jer znam da sam dao koliko sam mogao. Nakon završenog studija slikarstva prijavljivao sam slike u dosta uglednih prostora u Zagrebu za samostalne i skupne izložbe, ali bez uspjeha. Sudjelovao sam ipak na skupnoj izložbi pod nazivom “Fragmenti grada”u nekadašnjoj Galeriji Pravi put 2007. U Galeriji “Az” Hrvatskog slova s tim ciklusom od dvadeset slika realizirana je moja prva samostalna izložba pod nazivom “Prizori u nestajanju”. Negdje u to vrijeme sam s istim slikama prošao na natječaju Huntenkunst sajma u Nizozemskoj (u suradnji sa HDLU) s međunarodnim žirijem. Od oko pedeset prijavljenih primili su nas osam. Mislim da to nešto govori. Moja slika “Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju” bila je jedna od zapaženijih na Zagrebačkom salonu 2013. Iduće godine sam još imao interaktivnu izložbu “Slagalice” u Galeriji “Događanja”. Moglo je biti i bolje, ali to je stvar sustava (saloni, galerije i njihovi voditelji i žiriji, država) koji često nije prepoznao i na neki način stimulirao moj rad.
Diplomirali ste kod Duje Jurića na ALU. Koliko je profesor utjecao na Vaše primarno autorsko formiranje?
– Izabrao sam studirati kod profesora Duje Jurića jer mi je on u trenutku odabira djelovao neutralno u smislu da ne nameće studentima svoju viziju kakvo bi slikarstvo trebalo biti, a i djelovao mi je pomalo misteriozno što me privuklo da budem njegov student. Profesor Jurić je čovjek od malo riječi s nekim magnetskim nabojem koji širi oko sebe. To je čovjek koji te ne će tapšati po ramenu i govoriti ti da je dobro iako ne misli. Inzistirao je na strogoj radnoj etici, dolascima ujutro. Natjerao me da radim i da često ne budem zadovoljan onim što sam napravio i to je pravi put. Slikarske tehnike svi mi studenti manje više već imamo i profesor nije tu radi slikarskog drila već kao nekakav duhovni vodič, što je profesor Jurić nama studentima i bio. Što se tiče slikarskih tema i načina, tu nam je ostavljao slobodu da radimo uglavnom ono što želimo tako da njegov način i rad nije imao izravan utjecaj na mene.