Tko je protjerao Srbe s vjekovnih ognjišta?
Već i vrapci na grani znaju da su Srbi bili agresori na Republiku Hrvatsku, da naši vojnici nisu ratovali „tamo daleko“, a još manje od Beograda do Niša protjerivali Srbe s vjekovnih ognjišta
Jeste li čuli za dr. Đuru Zatezala? Navodno je riječ o srbijanskom povjesničaru, koji živi i radi u Karlovcu. On kaže: „Mnogi povjesničari žive od neistina koje iznose. Povijest se koristi u dnevnopolitičke svrhe. Ovo što se danas dešava vodi samo zlu: rehabilitacija ustaštva, zastrašivanje. Nisam prorok, ali bojim se za mladost. Žao mi je mladih ljudi, generacija koje dolaze…“ (Novosti, 9. rujna 2016.).
Zatim kad ga pitaju: kako s vremenskim odmakom gleda na ratna događanja devedesetih godina? – odgovara:
– „Devedesete godine prošlog stoljeća znače nestanak srpskog naroda u Hrvatskoj. Znače protjerivanje Srba s vjekovnih ognjišta. Kako netko tko živi u svojoj kući može biti agresor? – pita se „povjesničar“, kakvog majka rađa jedanput u stotinu godina!
Ako Srbi pišu ovakvu povijest, ako na taj način uče i djecu u školi, onda ovo nije ništa drugo nego teška provokacija, to više što se ni Pupovčeve Novosti ne ograđuju od takvih i sličnih izjava. Takvu laž, klevetu i uvredu nismo već dugo čuli, i to usred Zagreba, u tjedniku koji financira i hrvatska država.
Već i vrapci na grani znaju da su Srbi bili agresori na Republiku Hrvatsku, da naši vojnici nisu ratovali „tamo daleko“, a još manje od Beograda do Niša protjerivali Srbe s „vjekovnih ognjišta“. Tu su namjerno zamijenjene „teze“, što će reći da su devedesete godine prošlog stoljeća Srbi bili ti koji su ne samo protjerivali Hrvate s njihovih vjekovnih ognjišta, već su ubijali, masakrirali, krali, rušili sve što hrvatski diše. Nu, najgore od svega je činjenica da malo tko odgovara na ovakve laži, a Srbi i te kako dobro znaju da sto puta napisana laž može postati i – istina.
S druge pak strane, zamislite da je u Hrvatskom slovu ili nekim drugim sličnim novinama objavljeno da su u vrijeme hrvatskog obrambenog rata Hrvati protjerivali Srbe te da je početak srpske agresije zapravo značio nestanak srpskog naroda! Osim toga, Srbin postavlja pitanje: Kako netko tko živi u svojoj kući može biti agresor?
Možemo to prešućivati koliko god treba, ali tako i danas razmišljaju razni pupovci i čelnici Srbije, što znači da se u svojim gledištima nisu maknuli dalje od početka!
Taj i takav „povjesničar“, koji kaže da se „budućnost ne gradi na lažima“, (a sam iznosi takve laži kakve ni pas s maslom ne bi pojeo), uz ostalo tumači i reviziju povijesti, pa ističe:
– „U vrijeme socijalizma nije bilo interesa ni volje evidentirati svaku žrtvu, svakog vojnika, bez obzira na kojoj strani bio: njegovo ime i prezime, očevo ime, mjesto i godinu rođenja, gdje i kada je poginuo, gdje i kada je uhapšen i kuda je odveden, gdje je i na koji način ubijen. Stradanja se tada nisu spominjala, a kamoli istraživala, to nije bilo poželjno. Tada se nametnula parola bratstva i jedinstva po kojoj se ravnao društveni život. Nas, tada mlade povjesničare, savjetovali su da ne potpisujemo imena i prezimena poginulih i ubijenih, da grobnice sa 50 stradalih nisu masovne grobnice, da se ne ekshumiraju tijela, jer je vladao stav ‘neka kosti mirno počivaju tamo gdje jesu’. Cijelo se vrijeme prešućivala istina. Danas su nastupila sasvim drugačija vremena, povjesničari žive od neistina koje iznose. Izvrću se činjenice, igramo se kostima stradalih prije više od 70 godina, svrstavamo ih i razvrstavamo, s jedne se strane žrtve umanjuju, a s druge uvećavaju. Povijest se koristi u dnevnopolitičke svrhe“.
Tko to razumije? Kakav je to „povjesničar“ koji nam ukazuje da se u vrijeme komunizma nisu brojili mrtvi, a danas se, kako veli, kosti svrstavaju i razvrstavaju, umanjuju i uvećavaju?