Guido QUIEN
More Mirjane Petrin
Povodom samostalne izložbe akademske slikarice Mirjane Petrin u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac u Splitu, održane od 28. listopada do 15. studenoga 2020. Izložen je izbor iz ciklusa Ab ovo
Svoj novi ciklus, pod naslovom Ab ovo, Mirjana Petrin najavila je 2015. godine, u Galeriji Branislav Dešković u Bolu na otoku Braču. Izložila je tek četiri slike većih formata u manjem, ali odgovarajućem prostoru Galerije. Naime, tema ciklusa je more, a Galerija je smještena neposredno uz more. Kroz prozor tog izložbenog prostora vidi se riva, brodovi u luci, pa plava ploha mora između Brača i Hvara, s ponekim bijelim jedrom. Dakako, čuje se i žamor prolaznika. Međutim, na tim slikama nema očekivanoga motiva, nema brodova u luci ni jedra na moru, samo slućena dubina pod živopisnom površinom, zapravo uron u sebe. Nema žamora, tu je jednoličan zvuk, koji je dio izložbe, ujednačeni otkucaji kozmičkog bila, protok svevremena. Kadrovi su to vodoravnih strujanja, usredotočenih tonskih pretakanja, modrine protkane zelenim ili crvenim titranjima, sve u svemu svježa ostvarenja znalačkog postupka.
Naslov Ab ovo sugerira radikalni zaokret od ranijih razdoblja, ponovni početak. Međutim, riječ je o iskusnoj ruci, jasnom oku i sabranom smjeranju. O odlučnom, asketskom odmaku od očekivanog, o punoći osobine koju je slikarica i ranije posjedovala. U prilici njene izložbe pod naslovom Kozmike, u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, godine 2006., zabilježio sam: „Florealni motivi građa su slika iz ciklusa Kozmika. No naslikane biljke nisu istovjetne botaničkim uzorcima, rastu iz tla osobnih sjećanja i želja. Slike Mirjane Petrin sažetci su sabranih trenutaka, prozori u prostore bez šumova svakodnevice, posljedak čežnje neokrnjenoj harmoniji. Predočeni zanosi, odškrinuti pogledi u vrtove nekog primarnog svijeta, trenutke zore, djela su svojstvenog izraza, ostvarena bez mimetičkih pritisaka. Samosvojni rast, gesta stvaranja ab ovo, zahtjev je slobode izraza, neomeđivosti pojedinačnog govora.“
Godine 2017. u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, Mirjana Petrin predstavila je cjelovit ciklus Ab ovo. Prekrila je prozore kao i ulaz u taj zasebni prostor. U zamračenom prostoru osvijetljene slike i čujni otkucaji postali su jedinstven ambijent. O toj koncepciji postava sažeto je, za TV, kazala: „Cilj mi je ovim proširenim medijem stvoriti višedimenzionalnu doživljajnost: gledanja, slušanja i uranjanja. Zbog punije sabranosti zatamnila sam prostor od vanjskog svjetla.“
Nedugo po otvaranju izložbe Mirjana je primila pismo jedne posjetiteljice. Zbog neposrednosti doživljaja, kao i kritički relevantnih zapažanja, rado navodim (uz dopuštenje) dio tog pisma: „Na izložbu se ulazi kroz bijelu zavjesu. Osvjetljenje umjereno, na zidovima niz slika sličnih jedna drugoj, bez legendi. U prostoru se čuje zvuk koji dočarava zvuk mora, njegova pulsiranja u dubini, kao da osluškujemo sâm život od iskona. Izložba se iščitava u ritmu vlastitih koraka. U ovom diskretnom, nenametljivom skladu viđenog i doživljenog, naslućenog i zabilježenog ne trebamo se više ni pitati je li to nutarnji ili vanjski pejzaž, je li naslikano more realno ili metaforičko.“ A u predgovoru izložbe u Gliptoteci, Željko Marciuš znalački je sažeo osobine ciklusa Ab ovo: “Mirjanina uprizorenja materijom boje više su od tvari kojom su načinjena. Posjeduju dubinu, duhovnost i početak.”
Sada je izbor iz ciklusa Ab ovo Mirjana Petrin izložila u Splitu, u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac. Unatoč posebnim prilikama, izložba je odrađena profesionalno. U sadržajnoj najavi Slobodna Dalmacija, uz ostalo, podsjeća da radove Mirjane Petrin vezuje usmjerenost prema intimnom i duhovnom. Predgovor za izložbu napisala je Iris Slade koja se osvrnula i na protekli rad slikarice te istaknula svojstva aktualnog ciklusa. Evo kraćeg navoda iz tog prikaza: „Osvrnemo li se uz to na naziv ciklusa, mogli bismo reći da je sav fokus na morskom prostranstvu, zamišljenom kao nulta točka od koje počinje stvaranje. U slikama, naime, nema ničeg opipljivog, sve je neodrediva dubina. A ona nam se predstavlja kroz suptilno oblikovane, mirne ili gibljive azurne i tirkizne predjele, ponegdje začinjene ljeskovima ljubičastih i rumenih tonova. Od promišljene zasićenosti pojavnim, slikarica je u proteklih dvadesetak godina dospjela nadomak apstrakcije. Kroz to vrijeme je kromatsko obilje zamijenila tonskim finesama… Premda se naizgled čini da svjesno smjera bespredmetnosti, ona nadalje teži fiksiranju imaginarnog u okrilju stvarnosti.“
Zanimljivo je, za publiku kao i za autore, vidjeti isti ciklus u različitim prostorima. Tako, Ab ovo Mirjane Petrin u izoliranoj dvorani Gliptoteke u Zagrebu bio je izrazitije ambijentalni postav. Ulazeći iza zavjese u taj prostor (u kojemu su slike postavljene na sva četiri zida), osjećali smo ponajprije da sve slike pulsiraju kao jedna. Izložbu u Splitu postavila je Helena Trze Jakelić, voditeljica Galerije. Ostvarila je primjeren suodnos prostora i djela. U toj izduženoj dvorani skloniji smo izložbu listati od slike do slike, a kako staklena stijenka nije zastrta mogli smo i po danjem svjetlu očitavati umijeće nijansiranja, prosijavanja i postupnih zatamnjenja, elementarnu uvjerljivost bespredmetne fluidne mase.