Gubljenje osjećaja za normalan život

Obični ljudi, lijevi i desni, sve više primjećuju da koronavirusom bogataši i velike svjetske tvrtke počinju još više diktirati svima nama. Smjena političkih elita nije jamstvo da će biti znatno bolje nego što je do sada bilo. Stiglo je novo vrijeme, koje smo zapravo počeli očekivati otprije dvadeset godina kada se demokratskim državama nametnuo takozvani globalizam sa svim svojim tajnim agresijama s ciljem uništenja nacionalne države

 

 

Sve je manje ljudi koji vjeruju u političare, liječnike, znanstvenike. Novine po cijelom svijetu svaki dan objavljuju broj zaraženih i umrlih ljudi u pojedinim državama, pa tako i u Hrvatskoj. Kako u raznim novinama čitamo, ljudima je dosadilo čitati te podatke, za koje se ne zna jesu li točni i kakve će mjere sutra biti poduzete. Svuda po svijetu objavljuju se knjige koje nam više ne dočaravaju zlatnu budućnost. Susrećemo se u tim knjigama s upozorenjima na opasnosti od uništavanja svih ljudskih vrijednosti, čak i na opasnosti od uništenja pojedinih naroda. Ljudi u Njemačkoj kao i u drugim državama dižu se protiv svojih vladara, tražeći bolji gospodarski i socijalni život. Obični ljudi, lijevi i desni, sve više primjećuju da koronavirusom bogataši i velike svjetske tvrtke počinju još više diktirati svima nama. Smjena političkih elita nije jamstvo da će biti znatno bolje nego što je do sada bilo. Stiglo je novo vrijeme, koje smo zapravo počeli očekivati otprije dvadeset godina kada se demokratskim državama nametnuo takozvani globalizam sa svim svojim tajnim agresijama s ciljem da unište nacionalne države. Danas vidimo da se neke države u Europskoj uniji tome odlučno suprotstavljaju. To su poglavito Poljska, Madžarska, Češka, Slovačka na “Istoku” i neke druge države na “Zapadu”. Pojedini visoki čelnici u Europskom parlamentu i Vijeću Europe najavili su odlučnu borbu protiv Poljske i Madžarske. Među njima se posebno ističe Manfred Weber, kršćanskosocijalni političar iz Bavarske, inače visoki predstavnik Vijeća. On stalno napada madžarskog predsjednika vlade Viktora Orbana, jer on ne prihvaća mehanizam Europske unije.

Posljedice koronavirusa u Njemačkoj
U Berlinu kao i u drugim gradovima Njemačke nastavljaju se ogorčeni prosvjedi protiv nošenja maski na licu. Ti prosjedi izraz su odbijanja – kako neki kažu – “zločinačkog” režima, koji čitav narod gnjavi besmislenim mjerama. U Berlinu je na prosvjedu velikog broja ljudi uhićeno 190 osoba. Čini se da prosvjedi ne će biti zaustavaljeni, jer se sada i brojni roditelji suprotstavljaju vladi u Berlinu, posebice kancelarki Angeli Merkel. Kritičari pišu da je izvan razuma djevojčicama i dječacima zabrinjavati susretanje s prijateljicama i prijateljima. Djevočica se smije družiti samo s jednom prijateljicom, a dječak s jednim prijateljem. Takve mjere pogađaju i roditelje, cijelu obitelj. Oni su zastrašeni, gube normalne osjećaje života. A to je opasno, pišu brojni komentatori. Na taj način širi se bijes protiv političara, a to stvara novu političku atmosferu, koja je opasna za demokraciju. Protiv takvih mjera savezne vlade dižu se i brojni političari svih smjerova. Ima, dakako, i niz stručnjaka i publicista koji u svojim esejima i u razgovorima s novinarima izražavaju nadu da će upravo korona ljude natjerati da žive normalno, da se popravi školski sustav, državna uprava, sustav zdravstva, digitalni sustav.
Ljudi se bune i u drugim segmentima života. Kazališta, kinodvorane i kinomuzeji – zatvoreni. Hoteli prazni, kavane zatvorene – dakako, ne sve. Ljudi koji su htjeli božićne blagdane provesti negdje na moru ili u planinama – odustaju od putovanja. Ostat će kod kuće. Upravitelji kazališta najavili su prosvjede, glazbenici govore o ponižavanju umjetnosti. Tvrde da savezna vlada vodi malo računa o kulturi. Vlada odbija takve optužbe. U Njemačkoj nema jedinstvene politike. Jug i sjever se ne slažu. U velikim gradovima i dalje mnoštvo ljudi na prosvjedima protiv vladine politike. Ljudi ne žele da im netko zapovijeda kako živjeti. Ovih dana novinari i političari ne slažu se niti o tome kako slaviti Božić. Tko će kontrolirati proslavu u obiteljima s bakama, djedovima i djecom – država, policija? Svaki dan je na redu pitanje školstva. U šesnaest saveznih pokrajina nema o tom pitanju jedinstvenih mjera. Ljude u Njemačkoj prate teške teme. Sada javnost elektrizira pitanje cjepiva protiv koronavirusa. U novinama čitamo da su se odgovarajuće farmaceutske tvrtke između Amerike i Europske unije dogovorile o puštanju u promet cjepiva, koje je djelotvorno čak 95 posto. Za njegovu prodaju potrebna su još neka dopuštenja. U Njemačkoj, Engleskoj i u drugim državama svijeta proizvode se cjepiva protiv korone, pa optimisti šire vijest da će virus uskoro biti “uništen ili spriječen” u širenju. U Njemačkoj, u kojoj mediji i političari neprekidno govore samo o koronavirusu i kako ga zaustaviti, virus nije zaustavljen. Ljudi moraju u bolnice ili neke druge ustanove, nije sigurno da će iz njih izaći izliječeni.
Spomenuti političar iz Bavarske nije jedini koji se diže protiv Mdžarske i Poljske zbog njihove politike prema Europskoj uniji i navodnog gaženja ljudskih prava. Ima i stručnjaka i političara koji brane Madžarsku i Poljsku. Oni podsjećaju na godine kada je Europska unija bila zajednica europskih država, a ne centralistička država. Kada su Poljska i Madžarska ušle u Europsku uniju (2004.) nisu postojala pravila kao danas. Danas brojni propisi takve su naravi da ne poštuju
nacionalni suverenitet država članica Europske unije. To se i u Hrvatskoj jako dobro zna.

 

Hrvati su dostojanstveno obilježili obljetnicu pada Vukovara
(nakon 87 dana junačke borbe) i ubijanja nevinih ljudi u Škrabrnji.
Tada se u Europi o tome mnogo pisalo, posebno u Njemačkoj i
Austriji. Imali smo mnogo prijatelja, iskusnih novinara i publicista,
koji su u svojim komentarima oštro osudili velikosrpsku agresiju
na Hrvatsku. To valja uvijek imati pred očima, a ne samo isticati
da nas Europa nije štitila. Što činimo danas

Hrvatske teme

Koronavirus je zahvatio i Hrvatsku, te se susrećemo s tim velikim zdravstvenim izazovom kao i ostale europske države. Unatoč širenju tog zla, Hrvati su dostojanstveno obilježili obljetnicu pada Vukovara i ubijanja nevinih ljudi u Škrabrnji. U danima kada se to događalo u Europi se mnogo pisalo, posebno u Njemačkoj i Austriji. Imali smo mnogo prijatelja, iskusnih novinara i publicista, koji su u svojim izvještajima i komentarima oštro osudili velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. To valja uvijek imati pred očima, a ne samo isticati da nas Europa nije štitila. Istina je da je prekasno reagirala na agresiju, ali se nikad ne smije zaboraviti da su pravi ljudi u Europi znali o čemu se radi. O tome ima mnogo dobrih knjiga. Publicisti i povjesničari koji su ih pisali u ono vrijeme nisu više na životu. Možda poneki s kojima na žalost više ne surađujemo, što je naš grijeh. Kada bismo i danas imali takve prijatelje u njemačkim medijima, onda bi dan obilježavanja pada Vukovara i nesreća u drugim gradovima – kao u Dubrovniku ili Škabrnji – bio malo više zabilježen u austrijskim i njemačkim medijima. S tim u svezi moramo reći da se i u Hrvatskoj dosta zanemarivalo ono što se događalo u Oslobodilačkom ratu. O tome je objavljeno dosta knjiga, ali tko ih citira u novinama ili na televiziji? Nitko. Tako ni knjigu dr. Hrvoja Kačića “U službi domovine – Croatia Rediviva”. S obzirom na to da je u toj knjizi objektivno opisan Oslobodilački rat protiv agresije, knjigu bi trebali čitati novinari, publicisti, povjesničari, sveučilištarci i srednjoškolci. Knjiga je prevedena i na strane jezike. Prevedena je i na njemački pod naslovom “Mit der Wahrheit in die Welt”. Hrvati u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj dobro bi činili za svoju savjest da čitaju tu knjigu. U njoj bi se pobliže upoznali s uzrocima rata na području bivše Jugoslavije. Dr. Hrvoje Kačić u toj knjizi opisuje pozadinu rata na temelju izvornih dokumenata. Knjigu bi trebalo čitati upravo i danas kada se u državi s druge strane Drine otvoreno piše da su Hrvati započeli rat. Sramota!
O žrtvama rata ima brojnih pjesama poznatih pjesnika i pjesnikinja. Zato ćemo citirati pjesmu pod naslovom Ivanu Vukovarskom koju je napisala pjesnikinja i prevoditeljica hrvatske poezije na njemački jezik Nada Pomper i objavila u zbirci pjesama Između dva svijeta.

U Vukovaru su ubili Ivana.
Otac je izrekao strašnu kletvu.
Mati molitvu.
Brat osvetu.
Sestra sonetni vijenac.
A žena je začeto sjeme
iznijela iz plamena.
U Novigradu ispod masline
objesila mu očev križ
i krstila ga njegovim imenom.
Na škrtoj zemlji,
vična gromovima i pohari,
predajući usađene riječi
ljubavi i vjere
stiskala je i previjala
preostalu nadu u pelenama.
Na obali usidrenih brodova
kružeći za galebom,
vičnim oceanskim pratnjama,
ustajala bi iz crnih slutnji,
korakom čvrstim,
poput plime,
nagonom ili
sjenom anđela čuvara
grabila prema dalekoj,
zamagljenoj pučini
Vukovarskih ravnica.
München, svibnja 1996.