B U D V A

Spuštajući se jadranskom obalom zabljesne Dubrovnik, kao živa riznica, i kad mislite da je to to, dočeka vas Zaljev hrvatskih svetaca, Boka kotorska, fenomenalni fjord pun kulturne baštine. I kad mislite da je divljenju kraj, dočeka vas još prekrasna Budva. Nekoć dio Dalmacije, danas Crne Gore, koja ju je stoljećima gledala s gora zaleđa. Budva je najjužniji grad hrvatskog etničkog i kulturnog područja na jadranskoj obali. Hrvatstvo Budve je na umoru, što asimilacijom, što naseljavanjem. Vidjeti danas Hrvatski soko sa šahovnicom na fotografiji iz 1910. pari čudo, još s bijelim poljem, kao na grbu tadašnje Trojednice, s krova crkve svetog Marka, u težištu hrvatske državnosti. Godine 1900. bi 308 (11,8%) Hrvata u Budvi, a danas 167 (0.86%), manje od Rusa. Katolika je trostruko više, s kriptohrvatima. Budva je među najdrevnijim mjestima na Jadranu. Prema legendi, osnova je Kadmo, sin feničanskog kralja Agenona, vladar Tebe, muž Aresove i Afroditine kćeri Harmonije. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad. Na volovskoj zaprezi (otud naziv Butoe – volovi) dođoše u Ilirik te zavladaše njime. Nalazi upućuju na IV. stoljeće prije Krista. Tu je bilo naselje u doba Rimskoga Carstva, žarište kršćanstva za ilirske starosjedioce i slavenske doseljenike. Ranokršćanska bazilika i fragmenti mozaika s kršćanskim motivima iz V./VI. stoljeća. Budvansku biskupiju spomenu papa Zaharije 743. g., i akti Duvanjskog sabora iz IX st.; crkvu svete Marije iz Punta iz 840. godine, najstariju crkvu BDM na našoj obali. Nagodinu grad razrušiše Saraceni. Od 1143. do 1571. god. 23 biskupa, od 1575. do 1824. 19 apostolskih vikara i administratora. Sjedište Budvanske biskupije bi u biskupskom dvoru, do ukidanja 1828. godine. Nakon bizantske i dukljanske vlasti koncem XII. poče pravoslavizacija, za srbijanske vlasti, s otimanjem samostana. Potom Budvom vladaše od 1360.: Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Đurađ Stracimirović, Balša III. i Đurađ Branković. Mletačka vlast potraja od 1442. do 1797. U XVIII. st. u Budvi i okolici bi 16 katoličkih crkava. Nakon Mletačke Republike 1797. zavlada Austrija, 1806. crnogorsko-ruska vlast, te Frančezi (1807.-1813.). Potom pod Bečom do 1918., i jugointegracija. Prva pravoslavna crkva sagrađena je u XIX. stoljeću, na zemljištu benediktinske opatije. Godine 1931. povezana je cestom s Cetinjem. Po kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije pripojena je Italiji, a u studenom 1944. zauzeše je trupe nove Jugoslavije. I Budvani sudjelovaše u agresiji na Konavle i Dubrovnik.
Crkva sv. Ivana Krstitelja na velikom trgu, posvećena je zaštitniku Budve. Jedna je od najstarijih crkava na jadranskoj obali iz oko 1200. god., višekratno rekonstruirana, i po otomanskom rušenju 1571., i po potresu 1667. Jednobrodna bazilika s bočnim oltarnim kapelama, sakristijom i korom. Oltarni je prostor izdvojen, odvojen balustradom i uži, markiran gotičkim neožbukanim lukom, na koji se nastavlja svod istoga profila. 1970-ih je uklonjen drveni oltar. Akad. slikar Ivo Dulčić izradi i smjesti mozaik s likom svetoga Ivana Krstitelja, s 24 kvadrata, iz muranskog stakla. Crkva je intimne dimenzije, s finim osvjetljenjem i korom za vjernike. Dvokatni biskupski dvor nadvisuje južni brod s kapelama. Neobično je ovakvo usporedno slaganje. Biskupski dvor zasjenjuje visinom samu crkvu, i doniminira uspravnošću višeg pročelja. Vanjština je kamena, s gotičkim biforama pročelja biskupskoga dvora, i rozetama na vrhu oba zabata. Nad portalom stoji: NON SVRREXIT, MAIOR-HOSPES, ADES LIMEN QV(od)EST BIPENETRALE SACERDOSHIC SEDET ANTISTES BVTVAN(VS)TVVSA. D. MDCXL“: Nije uskrsnuo veći. O stranče, na pragu si dvostrukih vrata. Ovdje stoluje budvanski tvoj biskup. Ljeta Gospodnjeg 1640.” Crkvu naizgled čuva onkraj prekrasni zvonik, h=36 metara iz 1867. godine, tirolskog arhitekta Lucchinija. Daje i naglasak silueti grada, prepoznatljivim oblikom i vitkošću. Peterodjelno je raščlanjen. Najdonji dio je statički skošenih zidova, glavni dio uglavnom ožbukan, s urom pri vrhu, pa glorieta s biforama, koja daje prozračnost, i osjećaj lakoće prema nebu, i na koncu osmerokutna perforirana prizma sa zašiljenom piramidom povrh. Južno su oltar Gospe od Zdravlja iz XVII. st., sa slikom iz Tiepolove škole i oltar Svetoga Križa sa slikom Krštenja Gospodinova slikara Antonija Florianija iz 1835. godine. Sjeverna kapela, u mramornom raskošnom oltaru, čuva dragocjenu ikonu Majke Božje, “Budvansku gospu”, jednu od najstarijih ikona u Crnoj Gori, iz XII. ili XIII. stoljeća. Dopremljena je iz drevne crkve Santa Maria u Punti, pred dolazak Napoleonske vojske 1807. Postoje legende o njenom dolasku i čudotvorstvu. Nalazimo ostatke freskoslikarstva (pictores graeci) iz prve polovine XIV. stoljeća. U katedrali čuvaše zapečaćenu škrinjicu s ulomkom križa s razapetim Isusom, pokrivenim crvenim papirom i drugom drvenom tirkiznom sa zlatnim zvijezdama. Kanonik Medin svjedočio je o slučaju misteriozne nemogućnosti isplova stranih trgovačkih brodova, unatoč povoljnim uvjetima. Nadbiskupu Zmajeviću predadoše tirkiznu drvenu škrinjicu sa zlatnim zvijezdama i moćima, s broda nekadrog isplova. U katedrali nadbiskup položi škrinjicu u sanduk, i istek lađa otplovi bez smetnji, po proljepšanom vremenu. Otad se škrinjica nosi u procesiji, o blagdanu sv. Ivana Krstitelja. U njoj bijahu k tome natpis na papiru Lignus S. Crucis, moći sv. Simforijana, sv. Felicijana, sv. Nigila, sv. Valerija i sv. Inocenta, komadić hlača sv. Filipa Nerija, dva Agnus Dei pape Aleksandra VII. te razni drugi ulomci. Škrinjica se izgubi. Kao najveća dragocjenost čuva se srebrni pozlaćeni moćnik sv. Križa, sa zlatnim križem, dio Kristova križa, pričvršćen za podnožje s glavicama krilatih anđela. Rubovi križa ukrašeni tordiranim užetima, s isijavajućim kutnim zrakama. Većina crkvenog relikvijara nesta. Osim moćnika svetoga Križa, sačuvaše: srebrnu mletačku tamjanku, kadionicu, dva srebrna kaleža, iz XVII. i XVIII. st., srebrnu pokaznicu, pladanj s gotaricama, dar cara austrijanskoga i kralja hrvatskog Franje JosIpa iz 1875. Srebrni moćnik sv. Ivana Krstitelja iz 1886. Na postolju latinski: Commvnitas catholicorum bydvensis / divo svo patrono, i hrvatski: Katoličko pučanstvo Budve / Nebeskomu svojemu pokrovitelju. Pohranjene su i relikvije sv. Petra apostola, sv. Pavla apostola, sv. Nikole biskupa, sv. Roka, sv. Josipa i groba BDM. 16 srebrnih svijećnjaka, dar naraštaja plemičke obitelji Antonioli, srebrni: pokaznica s medaljonima, reljef sv. Ivana Krstitelja, procesijsko raspelo iz XIX. st., vratnice za Božji grob Srebrni Ciborij, djelo mletačkih radionica prve polovice XVIII. stoljeća. Srebrno procesijsko raspelo rad dubrovačkog zlatara Nikole Gjivovića. Crkva je na najvećem trgu u budvanskom Starom gradu, s crkvama: Santa Maria in Punta, Sveti Sava Osvećeni, Sveta Trojica, ostatci ranokršćanske bazilike i crkve Svete Marije u Citadeli. Na trgu među crkvama ljeti je bogati kulturni program i predstave budvanskog Grad teatra. Jednog lijepog sunčanog ljetnog dana opušteno sjedoh u krasni zelenokameni ambient, uza zvuke milozvučne glazbe. Nije mi se žurilo, ali u praznom sam lokalu čekao konobara dvadesetak minuta. Umjesto napetosti neizvjesnog čekanja, osjećah ispunjenost i užitak u prekrasnom trenutku i mjestu.

Ati SALVARO