Asaf Duraković

(Stolac, BiH, 16. svibnja 1940. – Washington, SAD, 16. prosinca 2020.)

Asaf DURAKOVIĆ, liječnik specijalist radiologije i nuklearne medicine, osnivač i direktor The Uranium Medical Reasearch Center i The World Life Institute, humanitarac, pripadnik mnogih intelektualnih udruga u svijetu, borac za hrvatsku samostalnost, šeik Sufijskog reda, imam džamije u Torontu, pukovnik američkih oružanih snaga, američki ekspert za nuklearne nesreće.
Rođen je u Hercegovini, u kršnom djedovskom nepokorenom kraju, gdje se viteški Stolac ogleda u studenoj Bregavi. Rano je napustio rodno ognjište i rano ostao bez oca, junaka i žrtve Bleiburškog bojišta. U Zagrebu je živio od 1943., gdje je završio osnovnu, srednju školu (2. gimnazija) i diplomirao na studiju veterinarske medicine. Potom je diplomirao na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u Hamiltonu, Kanada.
U daljim studijima postigao je tri doktorata, uključujući doktorat znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; poslijedoktorske studije u Oxfordu, Hamiltonu (Kanada), i počasni doktorat na Cosmopolitan University (Kansas, SAD). Bio je znanstvenik Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu, gdje je obranio magistarski rad i disertaciju. Bio je stipendist Engleske vlade za medicinske studije u Oxfordu. Specijalističke studije nastavio je i položio stroge ispite u Engleskoj, Americi, i Kanadi. Diplomirao je i na vojno medicinskoj akademiji Fort Loevenworth, Missouri, 1991. U slijedu je promoviran u čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država. Autor je više od 250 objavljenih znanstvenih radova iz područja medicine u priznatim međunarodnim časopisima. Održao je nekoliko stotina predavanja iz područja medicine u svojstvu pozvanog predavača na mnogim Sveučilištima diljem svijeta. Njegov opus uključuje mnoga istraživanja i znanstvene radove i iz područja islamskih ezoteričnih znanosti Sufijskog sadržaja. Obišao je Bliski Istok u svojstvu gosta i predavača, u Saudijskoj Arabiji, Iraku, Siriji, Jordanu kao i Emiratima. Proveo je dvije godine na Institutu Kralj Fejsal u Rijadu, u svojstvu direktora Zavoda za Nuklearnu Medicinu. Govorio je šest svjetskih jezika.
Izabran je za predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu u Federalnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu D.C. Promaknut je u zvanje profesora na četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama. U svojstvu pozvanog profesora predavao je na mnogim sveučilištima Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Europe, Azije, Izraela, Južne Afrike, Sovjetskog Saveza, Japana, Bliskog i Dalekog Istoka. Proputovao je svijet od Sjevernog do Južnog pola. Vodio je medicinsku ekipu SAD u studijama nuklearnih eksplozija u Sibiru i Kazakhstanu. Bio je osnivač i direktor The Uranium Medical Center i The World Life Institute u Washingtonu, DC i u New Yorku.
Bio je književnik od djetinjstva, nadahnut i opijen ljepotom poezije. U društvu istaknutih pjesnika, novelista, stvaratelja, provodio je dane najranije mladosti. Nikad dušom odvojen od djedovske domovine, svjedočio je stihovima o vječnosti ljepote. Autor je trinaest samostalnih zbirki poezije: Tamne alge, Dimovi i magle, Stazama Ahasvera, Velike vode, Stazama Sarmata, Nanosi pijeska, Planina Kaf, Vode ponornice, Tamno ogledalo, Jedanaesta ploča, Husein (na engleskom jeziku), Žetva – The Harvest (na hrvatskom i engleskom jeziku), Beramska kapela – Beram Chapel (na hrvatskom i engleskom jeziku). Mnoge su mu pjesme objavljene u književnim časopisima u Hrvatskoj. Bio je suradnik Hrvatskog književnog lista prije i za vrijeme Hrvatskog proljeća. U mnogim je časopisima objavljivao pjesme kao: Oko, Hrvatski književni list, Vjesnik, Glasnik, Ognjište, Zagreb. Pjesme su mu objavljene i u zbirkama pjesama liječnika: Zapis o zemlji Hrvatskoj; Vukovarsko zvono; Lijet sarmatskog sokola; Sat bezvremena. U knjizi: Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas objavljene su mu četiri pjesme.
Preselio se Stvoritelju 16. prosinca 2020.

(hs)