Štefova fešta
Jedan od najboljih dinamovaca svih vremena i ekstra-klasa hrvatskoga nogometa, Stjepan Lamza, proslavio je sedamdesetsedmi rođendan. On je nogometaš koji je mogao sve
Od silne slave, ostala je samo “Bananaâ€. Kafić. I mirni penžiun. Tih. S obješenim bijelim brkom, savršena mirnoća, sjećanja, prijatelji, krug koji ne popušta stegom. Neki je dan, jer o njemu je “šprehaâ€, Lamza je navršio sedamdesetsedmu. Život, koji ima svoj pravi “romanâ€. Za mnoge, nije bilo boljeg od Štefa. Ni za mene. Ali, moj Štef broj jedan je Bobek, a onda, tu je Štef broj dva: Lamza. Nisam ga gurnuo u idealnu jedanaestoricu Hrvata, svih vremena. I pijem, zasluženo, gorki pelinkovac. Jer, njemu je mjesto u toj idealnoj postavi. Sigurno. Malo je tko znao toliko nogometa kao Lamza. Siščanin, rođenjem, pa kruženje, dok nije sjeo u Dinamu. I tu, stekao, silnu slavu. Nije li upravo svoju partiju života,s Eintrachtom, igrao baš u godini, koja završava na – sedam. Poluzavršnica Kupa Sajamskih gradova 1967.! Bio sam sretnik. Visoko, na istoku, na gornjoj tribini. Pri onom – jugu – na kojem je Šteflina, izdriblao pola Nijemaca, maknuo i Kosovara Jusufija, naša točno, glavu Gucmirtla, pet minuta prije kraja.! ispravljen “gorakâ€rezultat iz Frankfurta! 3:3. Posljednjih pet minuta, Žoga, kako su zvali Škorića, skida dva frankfurterska zicera, a onda, ide se u produžetaka. Takvu igri, u samo jednom običnom nastavku, Dinamo nije nikada više ponovio. Do tada, imao je istu razinu čudesnog loptanja, protiv bečkog Rapida 6:2 i Ferencvarosa, Florijana Alberta, 4:0. Lopta je, jednostavno, “poplavila†Frankfurtere. Uporni Nijemci nisu je više takli. Elver i – Belin, 4:0! Završnica, 2:0 u Zagrebu s Leeds Unitedom slavnog Bremnera i remis na Eland Roadu. I – jedina hrvatska europska klupska kanta.