Likovne monografije privlačan su i izazovan posao
Milan Bešlić rođen je 1953. u Slavonskom Brodu. Podrijetlom je iz Sinja. Završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Likovni je i književni kritičar i esejist, piše u novinama, stručnim časopisima i elektroničkim medijima. Autorski je priredio više od stotinu izložba suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika u muzejima i galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu te za njih napisao kataloške tekstove, predgovore i studije. Autor je i dokumentarnih filmova o hrvatskim slikarima, kiparima i književnicima u produkciji Hrvatske radiotelevizije. Bio je voditelj Galerije Forum u Zagrebu 2000. – 2004. te predsjednik njezina Umjetničkoga savjeta 2005.- 2012. Autorom je brojnih retrospektivnih izložba, izdvajamo retrospektivnu izložbu Vasilija J. Jordana (Moderna galerija Zagreb, 2011.); retrospektivnu izložbu Kuzme Kovačića (Moderna galerija Zagreb, Galerija umjetnina Split,2013.); retrospektivnu izložbu Daniela Butale (Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac, 2014.); retrospektivnu izložbu Joška Eterovića (Galerija umjetnina Split, 2016.) te Male kritičku retrospektivu II. Zorislava Drempetića Hrčića (Velika galerija Grada Zaboka, 2016.)… Voditelj je i koordinator Dana Ede Murtića (Velika Pisanica, od 2010.), voditelj Otvorenog atelijera Plamenac (Sinj, od 2012.) i voditelj projekta HRT za realizaciju Spomen-obilježja Gordan Lederer na brdu Čukur (autori Petar Barišić, Kata Marunica i Nenad Ravnić, Hrvatska Kostajnica, 2015.) te projekta za izradbu Spomen-obilježja Žarku Kaiću u Osijeku (u izgradnji – autori Božica Dea Matasić, Davor i Bernarda Silov, 2016.)
Tko je inicijator izdavanja monografije o likovnom stvaralaštvu Eugena Kokota?
– Inicijativa o izdavanju monografije došla je u neposrednom razgovoru između slikara i mene. Naš je razgovor bio uobičajeno prijateljski srdačan u kojemu smo govorili o mnogobrojnim i različitim temama. Najviše smo razgovarali o likovnoj umjetnosti i o tome kakav je njezin status danas u hrvatskom društvu, ali i u širem kontekstu iz našeg neposrednog okruženja. Pritom, naravno, mislim na europske države s kojima smo i povijesno povezani: na države Mediterana i Srednje Europe, razgovarali bi kako tamo, kako obično kažemo „stvari stoje“. Govorili smo i o plasmanu djela u galerijama i, naravno, o medijskoj obradi djela: novine, TV, katalozi i…. knjige… i općenito i konkretno o statusu slikarstva u suvremenom multimedijalnom društvu. Zapravo je sam slikar dao inicijativu za knjigu iznoseći činjenicu da nema ukoričeno svoje djelo i da ga to zabrinjava i da o tome razmišlja već dulje vrijeme, i kako bi rado imao knjigu o svojem stvaralaštvu… To sam predložio tadašnjem direktoru izdavačke kuće AGM Boži Čoviću koji je to rado prihvatio. Rad na knjizi nastavio sam s njegovom nasljednicom Svjetlanom Dizdar, a njezinom odlaskom na drugo radno mjesto, dovršio u suradnji s Dinkom Čuturom, sadašnjim ravnateljem.