Veliki doprinos hrvatskoj modernoj sakralnoj umjetnosti
U okviru 25. svečanosti Pasionske baštine u Galeriji “Zvonimir” otvorena je izložba Ecce homo/ Evo Čovjeka na kojoj su predstavljena djela četrdesetak likovnih umjetnika. Oni na Kristov znakovit, nadnaravni muk, na sačuvan mir i u oduzimanju elementarnog dostojanstva govore djelima raznolikih poetika. Donosimo tekst povjesničara umjetnosti Stanka Špoljarića, priređivača izložbe
Za umjetnike motiv Pasije stalna je inspiracija, s naglascima na potresnosti zbivanja i značenju Kristova dara Otkupljenja. U slijedu drame opisane od evanđelista, sa stavljanjem različitih težišta na slijed događaja, dakako uvijek s isticanjem bitnog, umjetnici su se najčešće usredotočili na scenu Raspeća, dvanaestu postaju križnoga puta. Prizor opisan jedino u Ivanovu Evanđelju Ecce homo rjeđe se umjetnički interpretira.
A u Ivanovu Evanđelju stoji: Pilat ponovo izađe te im reče: „Evo ga izvodim pred vas da znate da ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje!“ Tada Isus izađe noseći trnovu krunu i skrletnu kabanicu. Pilat im reče: „Evo čovjeka!“ (Iv.19, 4,5)
S te dvije riječi predstavljena je preko čovjeka božanska osoba Krist, izmučena, bičevanog tijela prije prihvaćanja križa, gurnuta pred narod koji traži njegovo razapinjanje. Cjelovitost Kristova kalvarijskog hoda u slijedu postaja određena je nizom pratećih likova u ikonografiji složenijoj od prizora Ecce homo. U njemu vrijeme kao da je, i bez obzira na nemire, galamu u prostoru dvorišta, na trenutak stalo, te je sva naša pozornost usmjerena na Isusov lik. Postojan, čvrst, sa sviješću o žrtvi i skorašnjoj smrti na Golgoti. Krist se u zapisima evanđelista pojavljuje vrlo često, okružen apostolima, mnoštvom, sam. U situaciji Pilatove kolebljivosti i konačne osude, ostavljen je od učenika, od naroda koji mu je ne tako davno klicao. I baš sada Krist je veličanstvena vertikala u povezivanju zemlje i neba, u stvarnom i teološkom smislu. Transcedencija u okružju mržnje. Stoga umjetnici u svom viđenju trebaju spojiti ono očito, neku mučnu slikovitost, i duhovnost koja je prava potvrda sadržaja.