Bog svoja vrata uvijek drži otvorena
Posljednji Judin dodir s Isusom bio je poljubac. Bio je to poljubac smrti, ali ne za Isusa, nego za Judu. Mogao je poljubiti Isusovu ruku ili porub Njegove haljine, ali odlučio se hiniti privrženost. Judin poljubac postao je simbol izdaje. Što se dogodilo u Judinoj duši? Zašto je postao izgubljen? Dvostruki život? Izdaja? Zašto?
Inspiriran ovim činom izdaje slikar Giotto di Badone naslikao je remek-djelo slikarstva 14. stoljeća Judin poljubac, freska u Kapeli Arena u Padovi.
Ponedjeljak, 21. ožujka
Evo ga, ponedjeljak! Novi tjedan. Ovaj put Veliki tjedan. Vjernici su pozvani na ispovijed, na post i nemrs, na žrtvu za drugoga, na sabranost i promišljanje. Razmišljam o Velikom tjednu, o muci Isusovoj, o planovima za danas. Sljedeći tjedan, točnije 31. ožujka, u posuškoj kinodvorani, imam predstavljanje svjega prvog romana koji sam naslovila Biti Viktor. Nekako me se doima ovaj naslov. Biti pobjednik, pobijediti sebe? Dok ispijam jutarnju kavu uzimam u ruke roman i otvaram 268. stranicu gdje sam opisala kako moj gluhonijemi, glavni junak, umjetnik Viktor, u Crkvi sv. Ante „razgovara“ s Bogom ispred postaja križnoga puta, koje je vlastitim rukama naslikao. Ispred njih preispituje sebe kao čovjeka. Pročitam nekoliko stranica. Pomislim kako bih i ja trebala dan započeti razgovorom sa Svevišnjim. Tako i učinim, nekoliko minuta se posvetim molitvi. U mom kraju, u prošlosti se kroz cijelo korizmeno vrijeme kontao Gospin plač. I danas ima onih koji to čine želeći sačuvati taj običaj. Poslije podne sam išla na probu župnog zbora Lira, čija sam članica. Inače, probe imamo petkom ili subotom, ali u Velikom tjednu, male promjene. Uglavnom žensko pjevačko društvo. Voditeljica, studentica Petra. Uvježbavali smo Muku Isusovu za Veliki petak.
Dana 21. ožujka se obilježava i kao Svjetski dan pjesništva, a i kao Svjetski dan šuma. Ima još nešto. Došlo je proljeće. Prvi vjesnici su već rascvjetali nježne latice. Volim proljeće. Rodila sam se u proljeće, u svibnju. Proljeće, srećom, uporno pleše po taktovima iskoraka i vraća povjerenje, a čovjek izgara ispred nerealnih i zamršenih ciljeva. Ovu rečenicu sam izvukla iz svoga romana Biti Viktor. Izlaskom iz svoga doma, svoje kuće, sa sjeverne strane vidim šumu koja sluti meki proljetni dodir. Pomislim kako je povlastica imati tako lijep okoliš i na njemu odmarati pogled. Moj hercegovački krajolik krije pravu biljnu ljekarnu. Kako volim pisati stihove, i danas mi izleti nekakva proljetna pjesmica. Već sam ih oko četiristo složila u tri zbirke poezije, a stotinjak ih čeka pravi trenutak za još jednu, novu zbirku.
Utorak, 22. ožujka
Jutros potresna vijest obilazi svijet. Eksplozija u zračnoj luci i metrou u Bruxellesu. Više od 30 mrtvih. Još jedan teroristički čin. Strašno! Gdje je nevolji kraj? Kamo ide ovaj svijet? Danas sam bila u kupovini. Sva tri sina su mi u Zagrebu i u četvrtak ili petak dolaze. Ovaj popis u ruci, što sve trebam kupiti, činio mi se pregolemim, ali kada djeca dolaze kući ne žalim otvoriti lisnica. Usput sam s prijateljicom Ivanom popila kavu i razmijenila „informacije“. Vraćam se kući s nekoliko vrećica u rukama.