Kurikularna reforma se uključila u panseksualizaciju društva
Izbacivanje Marulića iz lektire toliko je jaka poruka o (ne)stručnosti i ideološkoj pristranosti i toliko je sramotno da je ono više nego dovoljan razlog da se autorima takve reforme u najmanju ruku – zahvali. Od Borisa Jokića očekuje se da zna da obrazovanje, među ostalim, ima ključnu zadaću u oblikovanju nacionalnog identiteta i upućivanju učenika na kapitalna djela svjetske baštine.
Nema nikakve sumnje da hrvatski obrazovni sustav treba poboljšati. Ali način na koji je to predložila dosadašnja radna skupina koju je vodio dr. sc. Boris Jokić potpuno je promašena i štetna. I nije samo u pitanju ideološka obojenost radne skupine koja im se u medijima ozbiljno i argumentirano spočitava. Recenzije pojedinih akademika i vodećih stručnjaka za pojedina područja, a koja malo po malo prodiru u javnost nakon što je započela javna rasprava o famoznoj kurikuralnoj reformi, upozoravaju na niz pogrješaka, nepovezanosti i ozbiljnih propusta. Iako je u javnosti najviše pozornosti privukao skandal s ukidanjem Oca hrvatske književnosti Marka Marulića, skandala nisu pošteđeni ni drugi dijelovi kurikuralne reforme. Doduše, izbacivanje Marulića iz lektire toliko je jaka poruka o (ne)stručnosti i ideološkoj pristranosti i toliko je sramotno da je ono više nego dovoljan razlog da se autorima takve reforme u najmanju ruku – zahvali. Jer njihovo nesuvislo obrazloženje kako se Marulić ukida jer je njegova Judita naporna i teška za čitanje pa nema smisla zamarati djecu tim nerazumljivim sadržajem – izvan je svake pameti, ali i dobre namjere. Takva kombinacija diletantizma, drskosti i gluposti rijetko je viđena. Od B. Jokića očekuje se da zna da obrazovanje, među ostalim, ima ključnu zadaću u oblikovanju nacionalnog identiteta i upućivanju učenika na kapitalna djela svjetske baštine. Istina, mnoga od njih su „teška“ za čitanje – kako bi rekli Jokićevi stručnjaci – ali to ne znači da ih se zato treba preskakati. Ni Shakespeare, ni Dante, niti Goethe ne spadaju u djela koja se nose na plažu i koja se prelistavaju kao slikovnice. Takvi se autori proučavaju, tumače, njih se čita i s njima se muči. No, to i jest bit učenja.