Slobodno kretanje u svijetu duhovnog i oduhovljenog
Božica Jelušić istaknuta je hrvatska spisateljica, autorica gotovo pedeset knjiga raznovrsnih književnih žanrova, autorica nekoliko tisuća tekstova u novinama, časopisima i elektroničkim medijima, dobitnica brojnih nagrada, suptilna prevoditeljica, autorica nekoliko stotina izložaba likovnih umjetnika, uvijek angažirana ekologinja, diplomirana kroatistica i anglistica, profesorica koja je mnogim učenicima obilježila život. S njezinom beskrajnom radnom i životnom energijom susreli smo se na nizu književnih i kulturnih događanja i skupova. Živi i radi u Đurđevcu i na plemićkom imanju Barnagora u Čepelovcu. Povod su ovom razgovoru dvije godišnjice: četrdeset i pet godina stvaranja i šezdeset i pet godina života Božice Jelušić, koje obilježuje ove 2016. te autorsko petoknjižje koje upravo izlazi u javnost.
Poštovana gospođo Jelušić, ove godine navršavate 65 godina života i 45 godina književnoga rada. Prisjetite se svojih početaka. Koje ste djelo napisali prvo?
Najprije moram zahvaliti i reći da ste me iznenadili, dajući mi „dobro misliti“. Temeljito pretresti svoj život trebali bismo češće, ne samo prigodice, kao što su ove moje obljetnice. Puno je to vremena i puno „kapanja nad knjigama“, što tuđim što vlastitim, po putanji koja nije uvijek usponska. Naprotiv, dosta je mrtvila, karmičkih i drugih zastoja, premda se to ne vidi po konačnom zbroju – moja četrdeset i tri samostalna naslova i nekoliko tisuća bibliografskih jedinica po evidenciji u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Dakle, prva je zbirka napisana sedamdesetih godina prošloga stoljeća, za mojih studentskih dana, objavljena je u „Zrinskom“ u Čakovcu, 1974. Zvala se Riječ kao lijepo stablo, prema jednom citatu iz Kur’ana, donijela mi je visoku saveznu nagradu za poeziju i članstvo u tadašnjem Društvu književnika Hrvatske u 23. godini života. A dalje je, mislim, sve više-manje poznato.