Nedostatci prijedloga lektire
Smije li država priječiti sazrijevanje mlade osobe nudeći joj stranputice, izopačenost i poremećeni sustav vrijednosti? Ne čini li upravo to uvrštenjem u popis školske lektire djela koja prostače, nagrizaju poštenje i privrženost vrjednotama, promiču morbidnost, podmićivanje, neukus i razvrat; koja šire etički relativizam, koji ne mogu proći ispit pravne, psihološke i etičke pristalosti?
Autori Prijedloga… kurikula Hrvatskoga jezika, suprotno odredbama mjera 2.1.1. i 2.4.2. Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (NN 124/14) nisu odabrani na natječaju, pa je upitno može li se njihov prijedlog smatrati legalnim i legitimnim. Uvrštavanje u prijedlog popisa školske lektire nije provedeno sukladno mjerilima i svrsi koju su sami autori Prijedloga… kurikula Hrvatskoga jezika naveli na str. 296 PDF-a (obrojčenoj kao str. 291). Očarani podatkom da je neko djelo netko nekad nagradio, u mah su zanemarili ili izokrenuli pravila koja su prethodno sami utvrdili za učeničko štivo.
Konkretno, teško je pojmiti da nositelji izradbe novoga uputnika Hrvatskoga jezika drže kako u „kulturnu pismenost“ pripada prostačko pisanje. Ili da doista misle kako su podmićivanje, bludničarenje, pornografija, pornolagnija i pedofilija „osnovni elementi kulturnoga okružja“. I kako njihovo zorno predočavanje pridonosi „osobnomu razvoju“ djeteta? Otvara li nove nade u promišljanju? Ako bi pak ustvrdili da su se tih mjerila držali, onda je poteškoća još veća jer bi time potvrdili kako iste pojmove shvaćamo različno, dapače oprječno. Zašto onda prethodno nisu jednoznačno definirali doseg izričajā koje su sami uspostavili? Svojim očitovanjem na ove dvojbe predlagatelji novoga uputnika Hrvatskoga jezika zapravo će birati između priznanja da je loš: ili popis lektire ili cijeli predloženi uputnik.