Promicati dobro, opirati se zlu
Sigurno je da se fra Miljenko Stojić smjestio na najbolji mogući promatrački položaj: podno Križa! Odatle promatra sve ono što mu se učini izazovnim, a preko čega, ili okolo čega, „šutljiva većina“ tako bezazleno zna proći… Riječ je npr. o „jedinom zdravstvenom odgoju“ koji bi se htio progurati kao sasvim prirodan, a sasvim je suprotan od toga, o novijoj znanosti koja se zove eugenika (učeno zvuči!), odnosno o onima koji su toliko zabrinuti za nas da skrbe kako bi nas bio što manje na Zemlji, odnosno sasvim prihvatljiv broj. Odmah naglasimo: knjiga dolazi baš u pravi čas, evo kad se i u Kanadi raspravlja o eutanaziji kao o nečem što je samo po sebi razumljivo, samo je pitanje što s onima ispod šesnaest godina, s onima za koje ne valja reći da su hendikepirani nego „s posebnom potrebama“ te što s autističnima? Naglašava se kako ne mogu samo donositi odluke pa će trebati dva liječnika… Samo, to nas podsjeća na onaj nemili dio povijesti kad je Hitler htio stvoriti „zdravu rasu“ i „odstraniti“ sve ono što bismo nazvali „rubnim“,“suvišnim“. Hitler je to činio plinskim zagušivanjem, a čime će ovi, to će s enaknadno saznati. Hoće li se uskoro postavljati pitanje je li samo neke „priroda“ htjela (Bog će biti izostavljen), a druge…
No pođimo nekim redom: „Kolo vodi malen broj ljudi, s ogromnim novcima u rukama“ (str. 31). „(…) Bilderberg skupina. To su oni što si umišljaju da su predodređeni vladati svijetom“ (str. 69). Danas se na internetu teško može vidjeti o kakvu se kolu tu radi, ali se ipak znade tko su kolovođe, što se sve mora zgaziti da bi se kolo nastavilo, naravno uvijek u opaku smjeru… Tu je, najprije, na putu Katolička crkva, ona crkva fra Vjeke Ćurića, kojega ubiše 1998. u Ruandi. „Mogao je izbjeći smrt, ali nije želio napustiti brata čovjeka kraj sebe. On je za njega imao vrijednost, ponio je to iz svoje Bosne u daleku Afriku“ (str. 30). Slična je sudbina pogodila i talijanskog svećenika Pina Giuseppea Puglisia, koji je „nastojao i uspijevao“ udaljivati mlade od mafije. Eto, sve dok odnekud ljudi budu prenosili vrijednosti i donosili ih negdje drugdje, ti kolovođe s „ogromnim novcima u rukama“ ne će moći baš sve. Kao što, u konačnici, ni nacisti ne mogoše izići na kraj s Maksimilijanom Kolbeom.