HRVATSKA POEZIJA – Ljerka Mikić

Treba birati nadu

 

VJETROMETINA

Kiša i vjetar.
Hladnoća.
Poplave.
Vremenske nepogode
traju…
I proći će…

Ostat će trag.
Uvijek rane
ostave ožiljke.
Bol bude navika.
Prolazi vrijeme…

Suša i magla.
Poneki cvijet.
Bespuća i pustoš.
Zvjezdane staze studeni.
Mjesečeve mijene.
Čovjek na vjetrometini…

RAZLIVENA TINTA

Razbacane obale čeznuća
po staklenim poljima neba.
Zrcalo rijeke pokriva oblake.
U krošnjama vrbe
odmara proljeće.

Ozeble rane
u vatri srca.
Tuga se raduje
lanenim kišama.

Svilene niti
upliću
zvijezde u mjesec.
Prazni su dlanovi
puni rose.

Vode divljeg jezera plešu.
Paprat u šetnji kroz maglu.
Svijeća dogorijeva
obasjavajući ocean
u potjeri
za vremenom.

Razlijevanje tinte
po papiru…

 

Pročitaj više