Duboki hrvatski tragovi Srijema
Ponedjeljak, 11. travnja
Proljetno zagrebačko jutro okupano suncem započelo je, kao i cijeli prošli tjedan, brojnim telefonskim pozivima u kojima mi raseljeni vojvođanski Hrvati diljem Hrvatske s razočarenjem i ogorčenjem komentiraju oslobađajuću presudu Haaškog suda Vojislavu Šešelju. Naime, Raspravno vijeće Haaškog suda donijelo je 31. ožujka oslobađajuću presudu za čelnika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice, koja ga je teretila da je govorom mržnje poticao i zagovarao ratne zločine u Hrvatskoj i BiH tijekom ratnih sukoba te za protjerivanje Hrvata iz Vojvodine. Oslobađajuću presudu iz Haaga sa zgražanjem su dočekale žrtve velikosrpske agresije, Šešeljove ratnohuškačke retorike, doživjeli su je kao pljusku svim žrtvama te izgubili svaku nadu da će ruka pravde sustići najodgovornije, one koji su bili Šešeljovi istomišljenici, odobravatelji i sljedbenici velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH. Zapravo je tragično da je jedan od arhitekata projekta velike Srbije, ratni huškač i zločinac, koji je u više navrata pokazao mržnju prema hrvatskom narodu, prošao bez bilo kakve osude u Haagu. Ova oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju nije samo udar na nas protjerane Hrvate iz Vojvodine, jer za nas i nema te presude koja bi bila zadovoljština za protjerivanje s naših ognjišta, za gubitak materijalnog i duhovnog bogatstva, za gubitak zdravlja i mnogih života, nego je i udar za Hrvatsku, ali i vjerodostojnosti UN-a kao osnivača Haaškog tribunala, jer je oslobađajućem presudom propuštena prilika da se stvori ozračje za normalizaciju odnosa između država bivše Jugoslavije. Šešelj je bio samo jedan od izvršitelja u ostvarivanju ovog plana, što je on nakon presude i javno izjavio, podsjetivši da je on samo mali kotačić u ostvarivanju ove ideje koja će “vječno živjeti”. Nažalost, spornije od same presude jest njezino obrazloženje u kojem se tvrdi da su Šešeljeve aktivnosti u stvaranju velike Srbije bile legitimni politički cilj, a ne zločinački plan i protjerivanje civila drugih nacionalnosti. Sažeto obrazloženje presude bizarno je, pravno neutemeljeno, u suprotnosti s prijašnjim odlukama Suda u vezi sa zločinačkim karakterom projekta velike Srbije te u cijelosti pogrješno utvrđeno činjenično stanje. Naime, u dvije presude, u slučaju Martić i u slučaju Karadžić, a ona Martićeva je već pravomoćna, eksplicitno se navodi da je Šešelj bio član udruženog zločinačkog pothvata koji je imao za cilj stvaranje velike Srbije sredstvima progona, deportacije i nehumanog postupanja prema nesrbima u Hrvatskoj i BiH. Dakle, već postoje presude Haaškog suda da je Šešelj bio član zločinačkog pothvata.
Utorak, 12. travnja
Danas je sastanak Uredništva “Zova Srijema” na kojem zaključujemo 87. broj glasila Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koji izlazi četiri puta godišnje, a sve s osnovnim ciljem informiranja svoga članstva s radom Zajednice kao i potreba proizašlih iz svijesti poticanja i jačanja identitetske spoznaje stanovništva Srijema, Bačke i Banata, koje je tijekom 19. i 20. stoljeća sustavno bilo izloženo zatiranju vjerskih, nacionalnih i kulturnih osjećaja. Dakako, oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju i na Uredništvu je dominantna tema, a ja sam dobio “zadaću” da u Riječi urednika podsjetim, a za one koji ne znaju i pojasnim, što se se zapravo tih godina događalo u Vojvodini. Naime, mnogi ne znaju da su se nakon objave Memoranduma SANU 1986. u Vojvodini počele osjećati napetosti u odnosu prema Hrvatima, a od 1990. počinju otpuštanja s posla, telefonske prijetnje i drugi oblici pritisaka. Nakon toga počinju pritisci i progoni, izmišljaju se razne priče da se Hrvati u Vojvodini naoružavaju, te pod tom krinkom počinju pretresi po kućama uglednih Hrvata. Ubrzo počinju i žešći napadi na Hrvate, bacanje bombi na katoličke objekte, kuće i dvorišta Hrvata, fizičkog nasilja od strane nepoznatih osoba, ali i od službene srpske policije. Kada ni to nije bilo dovoljno, a da bi se ubrzao proces protjerivanja, počinju i ubojstva Hrvata. Posljedica svega toga je da je iz Vojvodine protjerano oko 40.000 Hrvata. Jedan od primjera protjerivanja Hrvata jest i mjesto Hrtkovci u Srijemu za koje je Šešelj bio i optužen da je govorom mržnje sudjelovao u njihovu protjerivanju, što je nekoliko Hrtkovčana i javno posvjedočilo u Haagu.