Sve teže socijalno pitanje
Socijalno pitanje u Njemačkoj vrlo je ozbiljan problem.Nezadovoljni su brojni nastavnici plaćama i statusom. Nezadovoljni su socijalni radnici i medicinske sestre. Liječenje u bolnicama sve je skuplje. Njemačkoj prijeti masovna bijeda starih ljudi. A slično je i u drugim državama
Nakon komunizma u Europi govorilo se uglavnom u globalizaciji, o tržištu kao glavnom motoru života i politike, zatim o europskim integracijama Istoka i Zapada, o financijskim krizama, o islamističkom teroru, o tome kako je Europa sigurna, slobodna i demokratska, a sada Europljani govore o raznovrsnim ljudima koji stižu iz Afrike i Azije, o tome da Poljaci, Slovaci, Madžari i drugi ne poštuju demokratska pravila Europske unije, da su nezahvalni, nedemokratski usmjereni, da gaze ljudska prava, da ne poštuju slobodu medija i neovisnost sudstva, da su egoistični i nesolidarni. U međuvremenu stigli su novi problemi. To su socijalna pitanja ne samo „rubnih“ država članica Europske unije, kao što su Grčka, Španjolska, pa i Hrvatska, nego i Njemačke, ekonomski najsnažnije države u Europi. Političari i mediji na temelju istraživanja stručnjaka objavljuju vijesti i komentare da su duge faze rasta sada oskudne. Prije financijske krize gospodarski rast u Njemačkoj bio je dvostruko veći nego danas, kada iznosi 1,5 posto. Industrijske države kao Njemačka ne bilježe više napredak u proizvodnji (Frankfurter Allgemeine, br. 89). Od Amerike do Europe širi se desničarski pokret, a neki zazivaju novi socijalizam. U Njemačkoj, koja ima veliki izvoz, građani se sve više bune protiv slobodne trgovine, koju doživljavaju kao instrument interesa velikih američkih korporacija. Na prosvjedima, izborima i na internetu izražavaju nezadovoljstvo politikom otvaranja tržišta, koja je navodno trebala milijunima ljudi po svijetu pomoći da se izbave bijede, a dogodilo se obratno, da su bogati postali još bogatijima, a siromašni još siromašnijima. Ljudi iz kriznih država Afrike i Azije stižu u Europu kao izbjeglice, a u bogatoj Europi raste nezadovoljstvo. Stanovnici industrijskih država – kao u Nizozemskoj – svu nesreću za rast bijede pripisuju globalizaciji, koja je prije dvadeset godina bila u velikoj modi i kojom su političari svoje kompetencije predavali u ruke bankara i menedžera. U Njemačkoj su ovih dana vodeći političari bavarske Kršćansko-socijalne unije i Socijaldemokratske stranke (Horst Seehofer i Sigmar Gabriel) po medijima i na stranačkim skupovima proširili vijest da Njemačkoj prijeti masovna bijeda starih ljudi. Stoga traže reformu mirovina. Oni su na temelju nekih studija objavili da će oko 2030. polovica osiguranika živjeti u bijedi. Dakako, ta tvrdnja naišla je na kritiku. Kritičari se ne slažu sa socijalnim političarima spomenutih vladajućih stranaka u Berlinu. No, oni ne mogu pobiti činjenicu da danas u Njemačkoj ima oko osam milijuna ljudi koji žive u siromaštvu. Socijalno pitanje u Njemačkoj vrlo je ozbiljan problem koji će, dakako, političari koristiti u predizbornom osvajanju birača. Socijalni radnici i medicinske sestre mnogo rade, a slabo su plaćeni. Liječenje u bolnicama sve je skuplje.