Agrippina kao igra strasti i urota
Dok u Zagrebu Agrippinu izvode studenti umjetničkih akademija, ista je opera na repertoaru i u Beču
Uz bečku Državnu operu (Staatsoper Wien), velebnu zgradu na Ringu u prvom gradskom okrugu i Narodnu operu (Volksoper), novije zdanje u devetom bečkom okrugu, postoji i treća bečka operna kuća, Theater an der Wien (Kazalište na rijeci Wien, rijeci dugoj 34 km, koja izvire u Donjoj Austriji i u Beču utječe u Dunavski kanal). Izgrađeno 1787., kazalište na rijeci Wien smješteno je uz poznatu tržnicu i restaurante specijaliteta u šestom okrugu, a ove godine slavi svoju 10. obljetnicu obnovljena djelovanja kao pozornice za izvođenje opera, opereta i mjuzikla. Naime, od 2006. Theater an der Wien nosi naziv “treća bečka operna kuća”, dok je u prošlosti to bilo dramsko kazalište, a početkom 19. stoljeća mjesto praizvedba većine Beethovenovih simfonija. U tom gledalištu, s nešto više od 1000 sjedala, postavljaju se glazbeno-scenska djela različitih razdoblja, praizvedbe suvremenih opera i najučestalije izvedbe, bilo scenski ili koncertantno, baroknih opera, najviše onih iz ostavštine Georga Friedricha Haendela (1685.-1759.). Od 18. ožujka (premijera) prvi se put u Beču izvodi Agrippina (HWV 6), čiju sam treću izvedbu imala prigodu vidjeti 22. ožujka. Agrippinu je barokni skladatelj zapisao u vrijeme kada je boravio u Italiji na studijskom putovanju od 1707. do 1710. i boravio u Rimu, Firenzi i Veneciji. U to se vrijeme družio s Arcangelom Corellijem, Antonijem Lottijem te s ocem i sinom, Alessandrom i Domenicom Scarlattijem.