Daroviti skladatelj i glazbeni pisac
Branko Birt, kao svećenik i glazbenik, zaslužuje uistinu dužno poštovanje. Živio je i djelovao u teškim vremenima hrvatske povijesti. Bio je stalno proganjan, zatvaran, ispitivan i maltretiran od komunističkog režima samo zato što je bio Hrvat i svećenik. Svoje najljepše i najkreativnije godine ostavio je u zatvoru u kojem je iz istih razloga robijalo na stotine svećenika
Prije 50 godina umro je poznati crkveni glazbenik, glazbeni pisac, skladatelj, svećenik i prvi tajnik Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.
Rođen je 27. ožujka 1910. u Srijedskoj, župa Ivanjska, kod Bjelovara. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju u Bjelovaru, Daruvaru, Osijeku, Križevcima i Vukovaru gdje 1930. polaže ispit zrelosti. Studij teologije završava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1934. Iste godine 29. lipnja (na svetkovinu Sv. Petra i Pavla), zaređen je za svećenika kao prvoređenik zagrebačkog nadbiskupa, dr. Alojzija Stepinca (danas blaženog Alojzija Stepinca). U kolovozu 1934. dolazi u Feričance kao mladi kapelan. Nakon smrti tamošnjeg župnika Nikole Mikića postaje najprije upravitelj župe, a od 1937. župnikom župe Feričanci. Dok je za vrijeme rata djelovao kao župnik u Feričancima, gotovo da nije bilo partizana u toj župi, pa je okrivljen da je župljane vjerski i šovinistički zaludio. Iz tih partizanskih razloga 1. ožujka 1943. biva uhićen i odveden na sud u Đuzluk. Nakon ispitivanja i maltretiranja ipak je bio pušten kući. Razriješen je župničke službe u Feričancima 3. studenoga 1943. Potom dolazi u Zagreb. Djelovao je na nekoliko župa kao kapelan i zborovođa. Od 1946. bio je duhovni pomoćnik u Bisagu, a od 1947. do svog ponovnog uhićenja 1949. duhovni pomoćnik u župi Visoko u Križevačkom dekanatu. Pod istragom je bio u Sv. Ivanu Zelini i Orahovici, a sudilo mu se u Osijeku. Kaznu na smrt (100 dana u lancima) potvrdio je Vrhovni sud u Zagrebu, dok je Prezidijum u Beogradu izrekao pomilovanje i kaznu preinačio na dvadeset godina strogog zatvora u Staroj Gradiški. Zahvaljujući smanjenju kazne na osamnaest godina i oproštenju za pet godina izrečenom amnestijom 1962., pušten je iz zatvora Stara Gradiška 4. travnja iste godine nakon trinaest godina izdržavanja kazne. Iz tog zloglasnog zatvora vraća se u potpuno novu stvarnost. Djeluje u župi Sv. Blaža, radi s mladima, katehizira, vodi zborove, sklada i piše. Kad je osnovan Institut za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1963., biva postavljen za prvog tajnika Instituta. Kao tajnik Instituta bio je točan i precizan. Svu svoju energiju uložio je kako bi Institut mogao pravilno raditi, napredovati i razvijati se. Sa studentima i profesorima uvijek je bio susretljiv, vedar i nasmijan iako je bio teški srčani bolesnik. Ta je bolest prouzročila njegovu iznenadnu i preranu smrt. Umro je 13. travnja 1966. u pedeset i šestoj godini života.