U velikoj smo mjeri izloženi destrukcijama
Ponedjeljak, 25. travnja
Danas sam posvećen turističkoj temi. Za mene je to već stara priča da vrijeme Uskrsa označuje početak nove turističke sezone. Uobičajeno je, dakle, da se tada javljaju komentari o mogućem ishodu sezone. Očekivanja su vrlo dobra, najavljuju se novi rekordni turistički rezultati. Glavna sezona je popunjena, a najave za predsezonu i posezonu su također dobre. I unatoč tome što ima razloga da se hvalimo našim turizmom, no ipak ne bismo smjeli skrivati neke slabosti u tom dijelu gospodarstva. Trebali bi, naime, odgovornije upravljati turističkim prostorom te ograničavati odljeve iz turizma u druge zemlje. Trebali bi također, osjetno unaprijediti ponudu domaćih roba za turističku potrošnju, posebice u prehrambenoj industriji. Druga važna stvar odnosi se za koncepciju poslovanja u mjesecima izvan glavne sezone. U tom dijelu godine, u danima nepovoljnih vremenskih prilika, valjalo bi poboljšanju uvjeta boravka ne samo u okviru smještajnih objekata, već i na razini turističkog odredišta.
Kako klima ni na jednoj morskoj obali nije potpuno ujednačena – varijacije ovise o nizu čimbenika – za poticanje adaptacijske sposobnosti (reaktivnost organizma i postizavanje sklada dobrog osjećaja) nužno je primjenjivati rekreacijsku klimatologiju i na osnovi bioklimatskih pokazatelja oblikovati specifične, a ne unificirane programe boravka, pogotovu kad su u pitanju meteropati i druge osjetljive skupine turističkih posjetitelja.
Mislim da dobru stvar rade turistički gospodarski subjekti koji stvaraju svoje prepoznatljive proizvode, koristeći se konceptom integralne maritimne rekreacije te pod stručnim nadzorom nude klimatsko-terapijske programe, atraktivne wellness-programe i spa-programe. Ti programi u osnovi odražavaju brigu za očuvanje zdravlja, ljepote, fizičke i duhovne snage, zdravu hranu, razne duhovne i fizičke vježbe, meditaciju. Takva ponuda ponajprije odgovara gostima koji dolaze u naša morska turistička odredišta u želji da nađu blagotvorne izvorne poticaje za privremenu promjenu života na moru.
Utorak, 26. travnja
Danas sam razmatrao nešto stariji, ali vrlo zanimljiv članak o problemu zaštite prirode, autora Dragutina Alfierija, mog dragog profesora i mentora .Članak ukazuje na proces “’rasprirodnjavanja” prirode, koji uzima sve šire razmjere i koji postaje intenzivniji i po vidljivim i nevidljivim posljedicama. Lice Zemlje očito se mijenja. Klimatske promjene samo su jedan od najmarkantnijih posljedica ugrožavanja prirodnog okoliša.
Mene kao čovjeka koji se bavi turizmom već punih pedeset godina posebno zabrinjava situacija u našem obalnom prostoru, bogom danom području za razvitak maritimnog turizma kao i niza drugih djelatnosti vezanih uz more i morsku obalu. Razvoj maritimnnog, boravišnog turizam zahtijeva mnogo i sve više prostora, i to onog po prirodi kvalitetnog prostora. U nas je, nažalost, neuređeni sustav prostornog razvoja uvjetovao stvorenje difuzne turističke okupacije i nekontrolirane urbanizacije velikih dijelova obalnog prostora. Zanemarivano je plansko uređenje zona za turizam i odmor kao i sustavnu primjenu jedinstvenih kriterija pri turističkoj izgradnji gdje je trebalo punu pozornost posvetiti estetskim elementima kako da turistički objekti i sadržaji bili potpuno usklađeni s prirodnim i povijesnim ambijentom turističkog mjesta i šireg područja.
U svakom slučaju, turistička se izgradnja ne bi smjela provoditi na štetu prirodnih ljepota kao i svih ostalih elemenata koji povećavaju turističku privlačnu snagu nekog ljetovališta. Turizam koji živi od prirode ne smije se pretvoriti u čimbenika devastacije prirode. Njegova strategiji razvoja mora voditi računa o tome da devastacija prirode nema samo teške estetske posljedice, nego još teže ekonomske i ekološke, pa i moralne, posljedice.
Ono što bi trebalo napustiti u našoj praksi su nasilne transformacije. Razvoj turističkog odredišta mora biti usklađen s interesima i životnim potrebama domaćih ljudi. No brigu i odgovornost za očuvanje čiste prirode i racionalno iskorištavanje temeljnih turističkih resursa ne leži samo na “jakim” akterima društvenih promjena u prostoru, već i na ljudima u lokalnoj zajednici koji kritički moraju utjecati na profiliranje ciljeva izgradnje i transformacije svoje sredine.