Slobodarska stranka Austrije i Alternativa za Njemačku
Stranka koju predstavnici političke korektnosti u Austriji označuju desnom populističkom strankom upravo je pobijedila na izborima. U Njemačkoj pak predstavnici vodećih političkih stranaka oštro istupaju protiv stajališta Alternative za Njemačku. Tim dvjema strankama zajedničko je antislamsko i „antieuropsko“ raspoloženje
Austrija ide udesno. Na predsjedničkim izborima 24. travnja 2016. prvi put u poslijeratnoj povijesti Austrije pobijedio je kandidat Slobodarske stranke Austrije, koju predstavnici političke korektnosti označuju desnom populističkom strankom. Njezin kandidat, zrakoplovni tehničar, stručnjak za socijalna pitanja Norbert Hofer, rođen 1971. u Gradišću, osvojio je 35,3 posto glasova. To je nakon Drugoga svjetskog rata najbolji izborni rezultat Slobodarske stranke Austrije, koju su neki povezivali i s neonacizmom. Budući da nije prešao izbornu granicu od 50 posto, uži izbor održat će se 22. svibnja. Prema podatcima Instituta Sora, njegov suparnik na novim izborima bit će bivši čelnik stranke Zelenih Alekxander der Van der Bellen, koji je osvojio 21,1 posto glasova. Na treće mjesto plasirala se neovisna kandidatkinja Irmgard Griss s 18,8 posto glasova. Kandidat Austrijske pučke stranke Andreas Kohl dobio je 11,2 posto, a kandidat Socijaldemokratske stranke Austrije Rudolf Hundstorfer 10,9 posto glasova. Norbert Hofer je izjavio: „To su bili izbori protiv sadašnjeg političkog sustava. Ljudi su nezadovoljni time, kako se oblikuje demokracija.“ Desno usmjerene i euroskeptične strane Nizozemske, Francuske, Italije i drugih zapadnih država čestitale su Slobodarskoj stranci Austrije na uspjehu u borbi protiv europske birokracije i neuspješne izbjegličke politike.
Nova pitanja
Austrijski kršćanski demokrati i socijaldemokrati uzbuđeni su tim rezultatima. Politički i medijski predstavnici Europske unije pitaju se kako će demokratska Austrija riješiti problem skretanja udesno, na antieuropski put. Austrijski i njemački mediji rezultat austrijskih predsjedničkih izbora opisuju primjerice ovim riječima: menetekel, desni populisti pišu povijest, kraj Druge Republike, signal uzbune za Europu, promjena, što činiti protiv propadanja? i dr. Presse, glasilo konzervativnog bečkoga građanstva, piše da su u Austriji mogući procesi kao u Madžarskoj, Poljskoj, Danskoj i dr. U novinama čitamo i razne druge usporedbe. Tako neki podsjećaju na građanski rat 1934., kada su se u Beču i drugdje u Austriji ubijali crni i crveni, što je utrlo put nacistima. Crni i crveni pomirili su se tek u nacističkim koncetracijskim logorima i dogovorili se da će nakon rata osnovati koaliciju. To su i učinili. Otada su crni (kršćanski demokrati) i crveni (socijaldemokrati) vladali zajedno u koaliciji četrdeset sedam godina. Što se tiče predsjednika republike, jednom je bio demokršćanin, drugi put socijaldemokrat. Tako su se izmjenjivali. Čini se da je tome sada došao kraj. Tako barem naslućuju brojni komentari u prva dva dana nakon izbora. U Austriji se u posljednje vrijeme puno govorilo o lošem stanju države. Ljudi su krivnju za to predbacivali vladajućima – „crnima“ i „crvenima“. Zbog toga su izgubili u prvom krugu predsjedničkih izbora, a kako će biti u drugom krugu 22. svibnja, to nitko ne može predvidjeti, pa ni instituti koji istražuju javno mišljenje. Dnevnik Koelner Stadt-Anzeiger piše među inim da etabliranim strankama u Austriji očito nedostaje jasna linija. No, njihova linija bila je prilično jasna u pitanjima izbjeglica. Vlada se nakon kolebanja jasno odredila protiv izbjegličke politike Angele Merkel. Dakle, kršćanski demokrati i socijaldemokrati, koji su se u prošlosti i nakon Drugoga svjetskog rata zvali socijalistima, bili su također populisti. To nije koristilo. Nisu bili dovoljno radikalni.