Heterogeno slikarstvo
Maja Vukina Bogović (Zagreb, 1977.) diplomirala je na grafičkom odjelu (slikar-grafičar) Akademije likovnih umjetnosti u klasi profesora Frane Para. Diplomirala je i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudionica je Vrbničke grafičke akademije i terenske nastave u Motovunu te studijskog semestra na Indiana University of Pennsylvania. Sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložba te autorica brojnih grafičkih rješenja udruga i društava te voditeljica likovnih radionica i projekata
Jedno od obilježja stvaralaštva suvremene umjetnice Maje Vukine Bogović jest multimedijalnost i interdisciplinarsnot. Kad se rabi termin stvaralaštvo tada nam je precizirati da pod tim ne podrazumijevamo samo likovnu umjetnost gdje je autorica ostvarila zapažene rezultate, već i svekoliku profesionalnu djelatnost. Za stvaralačku osobnost Maje Vukine Bogović njezina je svestranost osobito važna značajka njezina “portreta”. Dakako, ta se značajka prepoznaje ponajprije iz njezina likovnoga djela, ali ne možemo ne primijetiti da je autorica aktivna i u brojnim i različitim djelatnostima koje su također vrijedne pozornosti.
Naš je primarni interes iščitati da je Maja Vukina Bogović svestrana likovna umjetnica koja se izražava u mediju slike, grafike, ilustracije, grafičkog oblikovanja, kostimografiji, i kako sama kaže da je … “likovna umjetnica koja obožava čitati i pisati”. Nije nevažno da je i autorica slikovnica i u tekstualnom i likovnom izrazu. U jednom svom zapisu spominje i one koji su znatno utjecali na njezino spoznavanje likovnog jezika, intelektualno i autorsko formiranje u studentskom razdoblju. To su njezini profesori s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Nives Kavurić-Kurtović i Frane Paro, kao i dragocjeno iskustvo u SAD na Akademiji Indiana University of Pennsylvania gdje je na zadnjem semestru radila diplomski rad. U ovom kontekstu umjetnica ističe da su i Picasso i Van Gogh imali znatnog udjela na njezino stvaralaštvo, prvi zbog bliske joj svestranosti i multimedijskog izražavanja, a drugi jer joj je otkrio da boja ima tajanstvenu snagu kojom može stvarati svoje likovno djelo kao stvaralački beskraj. Iz svega je razvidno da je utemeljeno govoriti o svestranoj umjetnici te da upravo iz te njezine značajke možemo konstatirati da je svoje slikarstvo koncipirala kroz brojne i različite tematske cjeline. I da se pojam heterogenosti kojim smo nastojali pokriti tu raznovrsnu cjelinu pokazuje u tome sukladnim jer implicira različitost u jednom slikarskom djelu.