Perunika, hrvatski nacionalni cvijet
Kako je perunika – hrvatski nacionalni cvijet koji svjedoči o ljepoti flore hrvatske zemlje – opjevana i oslikana u hrvatskoj umjetnosti, koje je umjetnike nadahnula, kako je prisutna u mitovima, legendama, heraldici, narodnoj medicini i ljekarništvu, kako se njeguje u hrvatskoj pejzažnoj arhitekturi… doznat ćemo u zanimljivom pregledu Milke Tice
Svake godine u proljeće Zemlju ukrase i cvjetovi perunike, bogiše, sabljice ili ljelje. Ta lijepa trajnica svoje obiteljsko ime iris naslijedila je od Iride ili Iris, starogrčke glasnice bogova i božice duge. Dobra božica Irida je ravno s nebeskih visina duginim bojama prenosila poruke ljudima. Tamo gdje bi zraka njezinih ruku dotakla tlo, izrasla bi svaki put drukčija perunika. Te je šare mnogo stoljeća kasnije vidio hrvatski književnik Dubravko Ivančan i uprizorio u haiku stih:
Žućkasti
i ljubičasti proplamsaji:
Perunike …
Josip Račić (1885.-1908.), Perunike u vrču, 1906. ulje/ljepenka
Imenica perunika u hrvatskom jeziku, prema Akademijinu rječniku iz 1924./27., izvedena je od riječi pero-list ili je pak povezana s Perunom, slavenskim bogom gromovnikom. Istraživanja o vjerovanju Slavena upućuju na to da je i naziv cvijeta perunike dokaz o štovanju boga Peruna kao i da perunika izraste na mjestu gdje udari njegova strijela to jest – de vudri strela, tam rastu ljeljije. U hrvatskim narodnim pjesmama nalazimo stihove koji potvrđuju vjerovanje da su perunike Perunove strijele:
iskra Perunova
perunika krajem mora rasla,
tud prolaze Pavlovi svatovi.
svi svatovi peruniku beru,
Praiskon cvijeta perunike živi u mitu o divu Svitogoru i njegovoj prekrasnoj kćerki Strijelki. U tu svijetlu i umilnu divku zaljubio se i uzeo je za ženu bog Perun. Svoju je ženu Strijelku gromovnik Perun preobličio u božicu i dao joj ime Perunika. Nestor Ljetopisac (1056. – 1114.), srednjovjekovni kijevski monah opisao je Peruniku kao ženu slavenskoga boga gromovnika Peruna. Božica Perunika je tijekom povijesti ponijela pregršt svojih lijepih imena izvedenih od muževa imena: Perunova, Perunka, Perkunova, Perena, Pioruna, Piorunka, Pana, Paromka, Ljelja. I njezin su cvijet resila različita imena: izvedenih od muževa imena perunika, leluja, lelija, lelija plava, leljija, lelin, ljeljuja, ljeljija, lilija, lilija modra, lilijum, ljiljan i ljiljan modri. Svoju dobru božicu Peruniku Slaveni su zvali i Uzorita jer ih je branila od poroka, mirila posvađane supružnike, borila se za čast i pravednost, sijala dobro. Nepoznati majstor kista i boja zabilježio je njezinu jurnjavu kroz oblake na dvoprežnim kolima iz kojih proplamsavaju jezičci vatre. Spomen na dobru božicu Peruniku – Ljelju sačuvan je i u slavonskom običaju presvlačenja djevojaka u kraljice – ljelje u proljeće iza Uskrsa oko Duhova. Uz pjesme kao primjerice:
Siv se soko, Leljo, po trpezi šeće, Leljo!
Na glavi mu, Leljo, kruna od bisera, Leljo!
I vezena, Leljo, krila do ramena, Leljo!
I zlaćane, Leljo, noge do koljena, Leljo!
i ritualnu igru s mačevima ljelje obilaze sela i prikazuju svadbene običaje. Cijeli obred počiva na mitskoj priči o nebeskim kraljicama i kraljevima. U kršćanstvu su Ljelja i Ljeljo zamijenjeni imenima Mara i Jura, a stari hrvatski pisci su ophodarke kraljice ljelje uspoređivali s Amorom – Kupidom, rimskim bogom požude i ljubavi.
Ivica Šiško, Perunika, ulje na platnu
U vrtovima i grobljima
Perunika, sabljica, božji pasac ili bogiša nezahtjevna je biljka. Raste i u vlažnim i u sušnim prostorima pa joj se staništa prostiru diljem Hrvatske. Njezini veliki modri, ljubičasti, žuti, bijeli cvjetovi, cvjetovi spektra boja osjetljivi na kišu, cvatu po gorama, u vrtovima, uz crkve i groblja. Na grobljima je još od antičkoga doba. Naime, vjerovalo se da božica Irida ili Iris s cvijetom perunike prati pokojnike do vjekovječnoga doma pa je tako njezin cvijet, njezina perunika, simbol pogrebnog obreda, onostranosti i besmrtnosti. I hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić je Za zbogom, za svoj opraštaj od ovozemaljskoga života izabrao perunike – lilije:
Na zadnju molitvu mi sklopili budu
Te ruke, kaj dragat su štele
I zlatni tvoj klas i člene ciklame
I sence i lilije bele
Slava Raškaj (1877. – 1906.), Perunika