I glazbenike su progonili i ubijali, zar ne?!
Svibanj je mjesec sjećanja na stradanje Hrvata. Ovdje se prisjećamo nekolicine ubijenih glazbenika čija se imena ne nalaze u enciklopedijama i leksikonima. Ovo područje iščekuje svoje nove istraživače
Republika Hrvatska pripada srednjoeuropskom uljudbenom i kulturnom podneblju i tijekom svoje bremenite povijesti bila je sudionikom svih uljudbenih europskih zbivanja, na području stvaralačke i izvedbene umjetnosti, književnosti, glazbe i likovnog izričaja, što potvrđuju i primjeri u povijesti hrvatske glazbe. No, suvremena Hrvatska; hrvatski narod i njegova kultura dan danas snose posljedice uzrokovane stradanjima s kraja i ubrzo nakon II svjetskog rata. Veliki broj intelektualaca i umjetnika je pogubljen. Nije slučajno da je ubijen i iz obrazovnog sustava uklonjen veliki broj svećenika, redovnika i časnih sestara, koji su, oduvijek bili čuvari i oblikovatelji uljudbe, utemeljitelji škola, profesori, znanstvenici.
Mnogi umjetnici, glazbenici, književnici, stradali su na Križnome putu tijekom svibnja 1945., završili na višegodišnjim robijama u zatvorima (Goli otok, Stara Gradiška, Lepoglava…) u godinama života u kojima čovjek može dati najviše, likvidirani, ili protjerani u emigraciju u kojoj su ostvarili zapažene rezultate o kojima se u Hrvatskoj vrlo malo ili ništa ne zna, ili su jednostavno, samozatajno živjeli. Njihova se imena ne nalaze u enciklopedijama, udžbenicima, nisu područje sustavnog istraživanja, vrjednovanja i predstavljanja. Među njima vrijedi upamtiti barem neka imena: vlč. fra Bruno Adamčik, vlč. Matija Ivšić, vlč. Stjepan Hadrović, o. Anselmo Canjuga, o. Kamilo Kolb, o. Bernardin Sokol, fra Jordan Viculin, o. Petar Perica, fra Ivo Peran, o. Miroslav Grđan, vlč. Mirko Kolarić, vlč. Albe Vidaković, fra Lordan Kilbertus, Ivan Degrel, a neki oblik progona ili nedovoljne afirmacije doživjeli su glazbenici iz obitelj Stahuljak, potom Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Lovro pl. Matačić, Viki Glovacki, Mladen Pozajić, Melita Lorković, Marijan Zuber, Andrija Konc, kao i primjerice nedovoljno ili uopće ne/poznati skladatelj Bruno Čingrija Dujmović iz Janjine na Pelješcu, odnosno naslijeđe skladatelja i dirigenta Dragutina Hruze u Vukovaru i Slavoniji. Nekoliko naraštaja djece odrastalo je primjerice uz prelijepu dječju pjesmu Dom (Ima jedna kućica), no nigdje nije bilo navođeno tko ju je komponirao, te i danas malo tko zna da ju je Jakov Gotovac skladao na stihove međimurskog pjesnika Vinka Kosa, nestalog na Križnom putu…