Iz zla u gore
Čini se da ćemo pod terorom nekompetentnosti izgubiti cijelu godinu i – što je još gore – doživjeti potpunu entropiju nacionalne politike
Je li Vlada stamena ili klimava? Teško je to reći. Prije mjesec dana čvrsto sam vjerovao da će potrajati do kraja mandata. Više nisam tako siguran. Zašto? Zar stoga što danas o tomu različito misle predsjednik Vlade Tihomir Orešković i potpredsjednik Vlade Božo Petrov?
Istina, Orešković veli, Vlada je stabilna, a Petrov namiguje novim izborima za koji mjesec. Neugodno je to slušati. Ali ne treba to ozbiljno shvaćati. Protuslovlja su temeljna odlika Oreškovićeve Vlade. Da nije preminuo marksizam, nesretnica bi se na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu danas vjerojatno isticala kao sjajan primjer relativno dugo održiva dijalektičkog jedinstva i borbe suprotnosti. No što je, tu je. Sunce je zašlo, a Oreškovićeva se Vlada u liberalnodemokratskom sumraku doimlje kao tužna preslika onoga u sebi proturječnog kolektivnog bića koje je na prošlim izborima pod imenom „MOST nezavisnih lista“ osvojilo 19 zastupničkih mandata te Božjom milošću ili Vražjom pakošću, sa svojih 13 posto ruku u Hrvatskomu [državnom] saboru, izbilo na položaj apsolutnoga izbornog pobjednika.
Da je Most raznorodno društvo, vidljivo je na prvi pogled. Što je, primjera radi, moglo povezati uglađenog zagrebačkog liberala Dragu Prgometa, primoštenskog prostaka Stipu Petrinu, omiškoga ljubitelja ljudotvornog glagola Ivana Kovačića i čednoga metkovskog psihijatra Božu Petrova? – Kako, što?! – vrisnut će odmah netko tko sve svodi na osjećaj. – Pa mržnja prema HDZ-u! – Tu jamačno ima nešto. Ali nije to sva istina. Nema dvojbe, Prgomet je otpadnik od HDZ-a, Petrina bolesno mrzi Franju Tuđmana, Kovačić je odstupio s dužnosti predsjednika MOST-ova zastupničkog kluba u Hrvatskomu [državnom] saboru stoga što je HDZ u Omišu sebi izabrao predsjednika koji njemu, mostovcu, nije po volji! A i Petrov je ušao u politiku pobijedivši na mjesnim izborima u Metkoviću izvorno HDZ-ova, a zatim HSS-ova gradonačelnika i gospodara Neretve Stipu Gabrića Jamba. Sve to stoji, ali nešto nedostaje. Istina, mržnja može okupiti vrlo različite ljude i skupine i povesti ih u boj protiv – stranke na vlasti. Ali HDZ je tada bio u dubokoj oporbi.