Zločine najoštrije osuđujemo a žrtava se sa žaljenjem i tugom prisjećamo
Pod obnovljenim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i supokroviteljstvu Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine te u organizaciji Počasnoga bleiburškog voda i suorganizaciji Vijeća za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije te Biskupske konferencije BiH 14. svibnja obilježena je 71. obljetnica tragedije na Bleiburgu i Križnoga puta
U nazočnosti više od 20.000 ljudi, sudjelovala su izaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade predvođena predsjednikom Hrvatskog sabora Željkom Reinerom, odnosno prvim potpredsjednikom Vlade Tomislavom Karamarkom. Odavanje počasti žrtvama započelo je polaganjem vijenca kod spomenika i grobnice žrtava poraća u Teznom, a nastavilo se, uz nazočnost izaslanice predsjednice Brune Esih, polaganjem zajedničkog vijenca predsjednice Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH na groblju Dobrova te uz spomenik na Bleiburškom polju. U 12 sati započel je misno slavlje koje je predslavio banjalučki biskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH Franjo Komarica, čiju homiliju zbog opsežnosti prenosimo u skraćenom obliku. Nakon misnoga slavlja okupljenom mnoštvu obratio se i predsjednik Sabora. Njegov govor prenosimo u cijelosti. Molitvu za žrtve islamske vjerosipovijesti predvodio je medžlis Islamske zajednice Gunja efendija Idriz Bešić, koji je naglasio kako je bleirbuško polje najveće stratište muslimana te kako je nužno utvrditi broj stradalih. „Nužnost odgovornog utvrđivanja broja stradalih za nas je posebno važno jer je broj stradalih Muslimana na Bleiburgu proporcionalan broju stradalih u Domovinskom ratu. Potočari kod Srebrenice, i Jasenovac i Ovčara i Bleiburg i Jazovka su najveća masovne grobnice našeg naroda, to je naša rana i sudbina, ali i opomena. Sjećanje na ove žrtve je naše pravo, zavjet i obveza“, istaknuo je u svojoj molitvi. U ime Počasnog bleiburškog voda Ante Kutleša zahvalio je predstavnicima Hrvatskog sabora na vraćanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom te podsjetio nazočne kako je komemoracija spomen na nečovječne postupke prema nevinim žrtvama i naglasio da jedino poštovanje pred prošlošću i odgovornost pred budućnošću daju životu pravi smjer. Prisutnima se obratila i Borjana Krišto u ime Predstavničkog doma parlamentarne skupštine BiH te istaknula je da je zločin na Bleiburgu jedan od najvećih, i da se ne pamti gora odmazda za koju do danas nitko nije odgovarao. “Naše djedove i očeve ništa ne može vratiti, ali žrtvama dugujemo istinu. Dok se ne utvrdi broj stradalih i dok se ne steknu prilike da doznamo gdje su njihove kosti i od njih se oprostimo, rane ne mogu zacijeliti, a oprost je teško dati. Tek kad se obilježe sva stratišta i svakoj nedužnoj žrtvi vrati dostojanstvo i čast, moći ćemo okrenuti novu stranicu i nadati se da se takvo zlo više nikada i nikome ne će dogoditi”, poručila je Krišto.
GOVOR PREDSJEDNIKA HRVATSKOGA SABORA ŽELJKA REINERA
Izražavamo duboki pijetet prema nevinim žrtvama komunističkih zločina
Poštovani, čast mi je da vas mogu pozdraviti u svoje ime, ali osobito uime Hrvatskoga sabora koji je napokon nakon dugih 15 godina, pokrovitelj nad današnjim komemorativnim skupom u Bleiburgu.
Okupili smo se danas ovdje kako bismo izrazili sućut tisućama žrtava komunizma koje su ubijene ovdje ili pak odvedene do raznih stratišta na križnim putovima po čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Naravno da svi oni nisu pobijeni na ovom polju, ali je ovo mjesto ono koje simbolizira sva ta stratišta uključujući i ona za koja ni do danas nismo doznali, slično kao što Jasenovac simbolizira sva ustaška stratišta.
Nedvojbeno je, i to nikada nitko ne će moći osporiti, da su komunisti masovnim ubijanjem pripadnika razoružane vojske ali i civila, žena i djece i to nakon završetka rata, počinili strašan zločin. Ljudi su ubijani bez prethodnog suđenja, pobacani u jame o kojima je bilo zabranjeno govoriti i pisati sve do pada komunizma i demokratskih promjena. Te je ljude „progutao mrak“ – njihovi najbliži o njima nisu znali ništa. Nisu znali kakva je sudbina snašla njihove očeve, braću i djecu, još manje gdje su im grobovi i gdje im leže kosti, nisu ih čak smjeli ni spominjati da i oni ne bi završili u komunističkim tamnicama.
Oni koji su u Drugom svjetskom ratu izvojevali pobjedu na strani antifašističke koalicije, tu su pobjedu nakon završetka rata nažalost jezivo okaljali neoprostivim zločinima koje najoštrije osuđujemo i žrtvama kojih se ovdje na Bleiburgu sa žaljenjem i tugom prisjećamo.
PROPOVIJED BANJOLUČKOG BISKUPA FRANJE KOMARICE
Ne dopustimo da razbacane i nepokopane kosti stotina tisuća naših sunarodnjaka i dalje ne nađu svoj pokoj
„Draga braćo svećenici i redovnici, drage sestre redovnice, dragi Kristovi vjernici laici, poštovani vjernici muslimani, cijenjeni prijatelji!
Liturgijsko obilježavanje današnjeg blagdana svetog Matije, apostola i mučenika, nije glavni razlog našeg današnjeg molitvenog zborovanja na ovom mjestu, koje zavrjeđuje pamćenje i poštovanje svakog humanog bića.
Glavni razlog je tužna ali nužna komemoracija stradanja mnogih desetina tisuća ljudi, koji su bili djeca istoga Boga Stvoritelja koji je stvorio i svakoga od nas. Ove godine se navršava 71 godina od toga dramatičnog vremena kada su oni – izdani od tadašnjih “Juda”, i osuđeni od tadašnjih “Pilata” – završili nasilno svoj ovozemaljski život i došli pred lice svoga Stvoritelja.
(…)
Izuzetno dramatična istina o dubokom dehumaniziranju čovjeka, stanovnika europskog kontinenta, koji je imao osobiti privilegij upoznati Božju objavljenu istinu i o Bogu i o čovjeku, kao Božjem ljubljenom biću, došla je do punog izražaja u prošlom, visoko civiliziranom 20. stoljeću, najkrvavijem stoljeću od kada se piše povijest ljudskog roda. Među desetcima milijuna ljudskih bića, kojima su brutalno pogazili njihovo ljudsko dostojanstvo i oduzeli život druga ljudska bića – praveći se gospodarima tuđih života i sudbina – našli su se također i mnogi desetci pa i stotine tisuća naših sunarodnjaka – mladih i starih, muškaraca, žena, djevojaka i djece – Hrvata. Mnogi od njih su bili članovi iste Kristove Crkve, kojoj i mnogi od nas pripadamo ili pak članovi Islamske ili koje druge zajednice ili etničke skupine. Golema većina ih je bez osobne dokazane im krivnnje, čak i bez ikakvog suđenja – samo zato što je pripadala hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi, odn. svojoj vjerskoj zajednici – bestijalno mučena i likvidirana, počevši od ovog mjesta do bezbrojnih znanih i neznanih stratišta na svojevrsnom dramatičnom “križnom putu”, dugom tko zna koliko desetaka i stotina kilometara. Za veliki broj tih stradalnika ni do danas se ne zna gdje su im smrtni ostatci. Kao baštinici europske uljudbe naši roditelji i predci znali su da je – osobito za vjerujućeg čovjeka – sveta dužnost i djelo milosrđa “mrtve pokopati” i to onako kako to dolikuje njihovu ljudskom dostojanstvu i vjerskom uvjerenju dotičnih pokojnika i njihove najbliže rodbine.
(…)
Mi, danas ovdje okupljeni kao vjernici i – ili kao civilizirani humanisti – na ovoj zajedničkoj molitvenoj komemoraciji – htjeli ne htjeli – pokazujemo svoje pravo lice pred svim onim žrtvama, ali i jedni pred drugima – pa ako hoćete i pred cijelom javnosti, ne samo iz zemalja odakle nas je većina došla – iz Hrvatske i BiH, nego i pred cijelom Europom pa i šire!
Dragovoljno smo došli da svoju vjerničku, zajedničku molitvu uputimo jedinom Gospodaru svakog ljudskog života i svakog naroda na kugli zemaljskoj za duše naših sunarodnjaka – Hrvata, ubijenih i nestalih prije 70 godina i više, ali i za nas same i druge naše sunarodnjake, sugrađane i suvremenike.
MOLITVA EFENDIJE IDRIZA BEŠIĆA
Bleiburg je najveća grobnica muslimana u Europi
Cijenjeni članovi Počasnog bleiburškog voda, uzoriti biskupe, drage majke i sestre, dame i gospodo, dragi štovani prijatelji, selam alejkum i dobar dan vam želim.
Okupljeni smo danas ovdje na bleiburškom polju da obilježimo obljetnicu tragedije i stradanja našega naroda u najvećem zbjegu u svojoj povijesti. Čuvamo od zaborava i obilježavamo našu nacionalnu tragediju i stradanja našega naroda u najvećem zbjegu u povijesti. Došli smo da odamo počast i pozdravimo preživjele, evociramo sjećanja i pomolimo se za razoružane i nepravedno pobijene. I ovaj put ću spomenuti nužnost odgovornog i znanstvenog utvrđivanja broja stradalih, a za nas posebno važno – broja muslimana žrtava bleiburškog zbjega. Jer broj muslimana žrtava na Bleiburgu je nažalost isto kao i u Domovinskom ratu više nego proporcionalan. Povijesna istina bila i ostala, da narod, država i režim uvijek ne idu i nisu na istoj strani. I Potočari kod Srebrenice, i Jasenovac i Ovčara i Bleiburg i Jazovka su najveće grobnice našeg naroda, to je naša rana, naša sudbina, naša uspomena i opomena. Naše pamćenje i sjećanje na ove žrtve je naše pravo, naš zavjet i naša obaveza i mi na ovim i ovakvim skupovima testiramo na nacionalnu i patriotsku svijest. Naša zajednica, uvaženi muftija i ja osobno, svjesni činjenice da je Bleiburg najveća grobnica muslimana u Europi, u suradnji s ostalim akterima, ne ulazeći ni u kakve ideološke rasprave, redovno sudjelujemo na ovom skupu dovom molitvom svemogućem Bogu da u svijetu zavlada mir. Svemogući Bože, neka majčina suza bude molitva da se nikada i nigdje i nikome ne ponovi rat, jer rat stvara heroje, a uvjetno rečeno danas se herojstvo mjeri mrtvima. Svemogući Bože, primi naše dove, jer ih ti najbolje čuješ i najbolje znaš što govorimo i što mislimo. Oprosti grijeh umrlima, a i nama živima ti si vrhunac pravde i istine. Jedino ti uzvišeni Bože, imaš pravo i mogućnost konačnog oprosta. Bože, pomozi nam da drugima praštamo kako bi i mi tvoj oprost zaslužili. Bože naš, ne dopusti da nama vladaju oni koji u tebe ne vjeruju, koji se tebe ne boje i koji milosti nemaju.