Romantični balet Le Corsaire
Romantični balet o hrabrim i dobronamjernim gusarima, korsarima, njihovih doživljajima i o strasnim ljubavima, na glazbu Adolpha Adama, nedvojbeno je jedan od najspektakularnijih baleta s radnjom iz 19. stoljeća
Iako sam 43 mjeseca službeno na diplomatskom mandatu u Beču, u funkciji opunomoćene ministrice za kulturu, obrazovanje, znanost i gradišćanske Hrvate, u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Republici Austriji, što uključuje mnogo obveza i večernjih bilateralnih i multirateralnih termina, boravak dopušta i glazbene ushite u brojnim bečkim uglednim glazbenim institucijama. Kao izvjestiteljica za Hrvatsko slovo dobivam novinarske ulaznice, a kao muzikologinja biram ono što me najviše privlači i za što nađem slobodne večeri. Ne prečesto, ali ipak uvijek prikladno za dugo pamćenje. To se u ovoj prigodi odnosi na romantični balet “Le Corsaire” (treća izvedba nakon bečke premijere 28. ožujka).
Romantični balet o hrabrim i dobronamjernim gusarima, korsarima, njihovih doživljajima na moru i na kopnu i o strasnim ljubavima, od praizvedbe u Pariškoj operi 23. siječnja 1856., tada u koreografiji Josepha Maziliera, na glazbu Adolpha Adama, nedvojbeno je jedan od najspektakularnijih baleta s radnjom iz 19. stoljeća. Kasnije koreografije, posebno ona Mariusa Petipe iz 1863., te tzv. “Le Corsaire – Pas de deux”, koji je postao legendom u izvođenju Dame Margot Fonteyn i Rudolfa Nurejeva, proslavile su balet. Pa ipak, rijetko se susreće u cjelovečernjoj verziji. Direktor Bečkoga državnog baleta od 2010., Manuel Legris, francuski baletni solist i koreograf, upustio se prvi put u koreografiju cjelovečernjeg baleta i prvi put u Beču postavio balet “Le Corsaire”, prilagodivši baletno događanje svojim solistima i ansamblu. Na pozornici se izmjenjuje 50 plesača, 16-oro djece i 12 statista, a ukupno je izrađeno 150 kostima. Gusari donose Orijent u Beč, s korsarima, ženama u haremu, ropkinjama i trgovcima robljem. Zajedno s asistentom, armenskim koreografom Albertom Miroyanom, ostvario je Legris savršeno jedinstvo francuske i ruske baletne škole i nastao je balet prekrasnih i šarmatnih prizora u dugoj tradiciji usavršene plesačke tehnike i sigurnih pokreta. Uključeni su i polaznici Baletne akademije bečke Državne opere. Radnja, glazba, koreografija, kostimi i scenografija u kontrastnim ugođajima i šarolikim bojama, sveukupnim vrhuncima plesa i dobro oblikovanih likova, koncentrirani su najviše na mladi par Conrada i Médoru. Vizualni doprinosi orijentalnih kostima i maštovite scenografije Luise Spinatelli besprijekorno se uklapaju u dramaturšku obradbu i libreto koji su sastavili Manuel Legris i Jean François Vazelle.