Jedino što je Jokić dobro napravio jest vlastiti PR
Kurikulna reforma Hrvatskoj treba i ona mora ići dalje. Ali ne na način kao do sada i ne s prodavačima magle i simpatičnim hrčcima koji se vrte u krug, okreću kolo i zabavljaju mase, nego sa stručnjacima. S ljudima koji imaju znanje i koji su ostvarili rezultate. I to mora biti jedino mjerilo. Jokić je pokazao što (ne) zna i jedino je ispravno da ode.
U trenutku dok pišem ovu kolumnu mediji bombastično najavljuju skup potpore cjelovitoj kurikulnoj reformi i ekspertnoj skupini na čelu s Borisom Jokićem. Društvenim mrežama se šire pozivi, brojne poznate osobe iz javnog života najavljuju svoj dolazak i daju javnu potporu, a organizatori daju naputke. Kurikulna reforma i Boris Jokić postali su top tema. No, kad nekog priupitate što je to Jokićeva ekspertna skupina uradila ili kakve su to izmjene u kurikulu – nema odgovora. Podsjetilo me to na vic koji sam nedavno čula i koji ću pokušati prepričati. Pitao miš hrčka: „Ti si glodavac kao i ja, slični smo po mnogočemu i kako to da tebe svi vole, igraju se s tobom, hrane te, drže doma, a mene svi tjeraju, tuku metlom i postavljaju zamke da me unište?!“ Hrčak se zamisli i onda odgovori mišu: „Ja imam PR!“ Tako funkcionira i Boris Jokić. Jedino što Boris Jokić ima jest savršen PR. Iako se cijelo vrijeme trajanja svog mandata, kao i hrčak, beskorisno vrtio u krug i iako je uspio napraviti uradak koji ima više rupa nego cjedilo, Jokić je, u dijelu javnosti, postao relevantan samo zato što ima dobar PR. Doduše, debelo potpomognut činjenicom da je njegov kurikul jako, jako ideološki obojen, što je upreglo dio interesnih skupina.
Dovoljno se osvrnuti oko sebe. U školama. Treba pitati nastavnike i profesore kako gledaju na dio reforme koji se odnosi na njihov predmet. I situacija je sasvim drukčija. Nema hvalospjeva Jokiću i njegovu timu. Naprotiv, matematičari će vas odmah upozoriti na to da reforma ima ozbiljne propuste i da se primjerice, srednjoškolska matematika uopće ne nadovezuje na osnovnoškolsku. Odnosno da se od srednjoškolaca očekuje da nešto znaju, a to nisu učili. Velike primjedbe imaju fizičari. I kemičari, kao i drugi predavači prirodnih znanosti što nije ni čudo jer njih Jokić nije ni predvidio u svom timu stručnjaka. Nisu zadovoljni ni povjesničari, ni predavači stranih jezika. Ozbiljne primjedbe se mogu čuti i među profesorima hrvatskoga jezika, a o najvećem dostignuću Jokićeve reforme – izbacivanju Marulića iz obvezne lektire – već je i previše kritika napisano. Uostalom, kao i o smanjivanju sadržaja iz povijesti koje se tiče Domovinskog rata, a koje Jokićevi eksperti očito smatraju viškom.
