Moralna kriza i beznađe plodno su tlo za radikalizaciju
U svjetlu ozbiljne gospodarske krize – odnosno činjenice da već iduće godine moramo otplatiti dug i kamate u visini od dvije i pol milijarde eura na što upozoravaju ozbiljni ekonomisti – moralna kriza i sveprisutno beznađe dobivaju sasvim novu, rekla bih, zabrinjavajuću, dimenziju.
Rezigniranost je možda najbolja riječ koja opisuje sadašnje stanje u hrvatskom društvu i državi. Baš kao što nas upućuje značenje riječi rezignacija koji dolazi iz latinskog re-signare što bi doslovno značilo spustiti koplje, odnosno barjak na borbenom polju, povući svoj potpis tako je i Hrvatska danas na pola koplja. Malodušje i razočaranost uvuklo se u svaku poru društva, svi smo se skupa predali, a sve to pomiješano s realnom gospodarskom krizom ni dugoročno ne miriše na dobro. Uz sve to, u društvu se pokušava napraviti, a ako ne napraviti, onda barem ostaviti dojam da je u pitanju nekakav opći nered.
To stanje malodušja vidljivo je po mnogočemu. Evo, za koji dan u Francuskoj počinje europsko nogometno prvenstvo Euro 2016. No, iako su Hrvati poznati kao nogometna nacija, ako situaciju i atmosferu usporedimo s onom od prije četiri godine, vidljivo je da euforije nema. Ili pobjeda vaterpolista Juga koji su četvrti put postali prvaci Europe. Osim u njihovu Dubrovniku, ostatak Hrvatske nije se predao slavlju što su ga naši vaterpolisti zaslužili.
To beznađe koje se sada događa svima nama, međutim, dugoročno može imati ozbiljne posljedice. Doduše, nepovjerenje u bolji život u Hrvatskoj nije od jučer. Evo, i prema prošlogodišnjem istraživanju Pilarova barometra hrvatskog društva 2015. (Zagreb: Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”) gotovo osamdeset posto ispitanika situaciju u Hrvatskoj ocjenjuje lošom ili uglavnom lošom. Samo 11,7 posto ispitanika smatra da je u Hrvatskoj uglavnom dobro, a tek 2,3 posto odgovorilo je da je u Hrvatskoj dobro. Isto tako, ispitanici su na pitanje očekuju li da će se situacija u sljedeće dvije-tri godine općenito poboljšati, ostati ista ili pogoršali, u najvećem su broju odgovorili (riječ je o njih 39 posto) da će ostati ista, dakle mahom loša. To nezadovoljstvo izmjereno prije godinu dana u najboljem je slučaju ostalo na istoj razini iako su u međuvremenu bili parlamentarni izbori i došlo je do promjene vlasti. Potvrđuju to i nedavni prosvjedi u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima koji su organizirani kao potpora tzv. kuriulnoj reformi, ali u svojoj pozadini zapravo kriju golemo nezadovoljstvo stanjem u društvu.
Hrvatska se ovih dana suočava s ozbiljnom političkom krizom, pa i mogućnošću da dođe do prijevremenih izbora, što će, vrlo vjerojatno, još više dodatno uzdrmati javnost koja ionako ima poljuljano povjerenje u državne institucije. Prema spomenutom Pilarovu barometru na ljestvici od nula do deset građani su najlošije ocijenili političke stranke (ocjena 2,05), Vladu (2,4), te Hrvatski sabor (2,52). Iako je, ponavljam, istraživanje rađeno još prošle godine ono ipak govori o tome kako Hrvatska ima ozbiljan problem nepovjerenja u državne institucije, odnosno u one čije bi djelovanje trebalo ići u korist građana. Takvo staje u državi uvijek je plodno tlo za one koji žele još više poljuljati stvari, izazvati nerede, iskoristiti plodno tlo nezadovoljstva za potaknuti neke procese ili zbivanja do kojih možda ne bi došlo ili ne bi došlo takvom brzinom. Hrvatskoj, koja je već godinama duboko podijeljena zemlja, najveća opasnost prijeti od političko-ideološke radikalizacije bez obzira u kojem smjeru ona ide. U takvom okruženju iznimno je važno da svi relevantni politički čimbenici, a tu spada i parlamentarna oporba, zauzmu načelno stajalište i da ne pokušavaju koristiti tešku situaciju da bi zadovoljili neke svoje partikularne interese.