Netolerancija kao izbor
Nekakva potpuno nepoznata udruga koja je Hrvatsku zbog pjesme Lijepa li si prijavila UEFA-i imala je namjeru izazvati još veće podjele u društvu, onemogućili pravo na izbor i u konačnici poništiti demokratski izbor navijača i igrača. A takvima treba točno reći gdje im je mjesto i tretirati ih kao što se tretiraju svi sijači mržnje i silovatelji demokracije.
Udruga za koju do sada nitko nikad nije čuo, pretenciozno nazvana Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, u duhu borbe za zaštitu ljudskih prava, demokracije i prava na izbor, odlučila je zabraniti pjesmu – Lijepa li si. Pa su članovi te udruge za koje – valjda nitko osim roditelja i uže obitelji – nikad nije čuo ni manje ni više nego obavijestili Izvršni odbor UEFA-e Euro 2016 s ciljem da ih upozore kako je ta pjesma nacionalistička, agresivna i potiče na nasilje. Moram priznati da se ne mogu odlučiti koji su stihovi opasniji „Kad se sjetim suza krene zamirišu uspomene ili onaj kad sam s tobom srce moje kuca jače, veliko je“, ali cijeli je slučaj zapravo tragičan. Zar je moguće da jedna potpuno marginalna udruga, kakvih u Hrvatskoj ima tridesetak tisuća, uopće može takvo što predložiti a da oni koji stoje iza nje ne snose nikakve sankcije. Jer, prijava UEFA-i bez ikakva uporišta ili dokaza čin je mržnje i netolerancije za kakvu ne bi trebalo imati razumijevanja. To više što je pjesma Lijepa li si kao pjesma hrvatske reprezentacije izabrana nakon velike ankete provedene u siječnju ove godine na kojem je od 27.000 glasača njih čak osamdeset posto dalo glas za nju. Štoviše, i 2012. godine slična je prijava išla prema UEFI, ali nakon što su njeni djelatnici pročitali stihove pjesme Lijepa li si iz kojih je vidljivo da u pjesmi nema ni mržnje ni netolerancije nego isključivo čisto domoljublje, prijava se odbačena.
No, očito Lijepa li si mnoge tišti. Kao što ih tiši sve što jača hrvatski ponos, što jača domoljublje, što jača zajedništvo. I samo iz tog razloga upućen je neutemeljen ali potpuno maliciozan prigovor UEFA-i. Zato je teško za povjerovati da je spomenutoj udruzi zaista bio cilj zaustaviti nekakvu nepostojeću netoleranciju. Naprotiv, s obzirom na argumente koje su iznijeli cilj je bio upravo suprotan. Izazvati još veće podjele u društvu, omogućiti pravo na izbor i u konačnici poništiti demokratski izbor navijača i igrača. A takvima treba točno reći gdje im je mjesto i tretirati ih kao što se tretiraju svi sijači mržnje i silovatelji demokracije.
U tom kontekstu bilo bi zanimljivo vidjeti na koji se način ta udruga, Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, financira?! Kakav je njihov program, tko su ljudi koji ih vode i koje su njihove reference? I konačno, što oni znaju o ljudskim pravima?!
No, ovaj slučaj pokušaja zabrane demokracije, kakvog se ni drug Tito u najbolje vrijeme komunističkog totalitarizma ne bi posramio, ipak nam govori o jednom opasnom trendu u državi. Trendu kojeg vidimo na svakom koraku i koji ide za tim da se sve što je domoljubno, tradicionalno, moralno, ljudsko, pluralističko najprije proglasi primitivnim i natražnim, a onda i zabrani. Jedan dan je to pjesma Lijepa li si, a već sutradan to može biti pravo na izbor. U tu svrhu pokušavaju ispolitizirati svaku poru društva, sve što se ispolitizirati da. Najbolji primjer je kurikulna reforma.